Nedjeljna čitanja

33. nedjelja kroz godinu

  Svojom ćete se postojanošću spasiti. Lk 21, 5-19 U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«

U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«

Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«

Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.

Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

Riječ Gospodnja.

Jednom sam trčao ulicama Zagreba kako bih uhvatio autobus i tako na vrijeme stigao na faks. Presrela su me dva vrlo ljubazna mladića vrlo blizu autobusne stanice. Pokazali su mi sliku – klasična scena Edenskog vrta. „Bi li htio da svijet bude poput ovog?“ – upitali su me. Spontano sam im odgovorio: „Meni je već takav – svijet je dobar!“ Moj odgovor ih je pomalo zbunio, te nisu znali kako nastaviti razgovor, no nisu odustali pa su ponovno upitali: „Mislite li stvarno tako?“. „Naravno, ja ga tako gledam.“ – odgovorio sam. Dok smo tako razgovarali bus koji me trebao odvesti prošao je bez stajanja na stanici. Tada sam im rekao: „Eto, ode moj bus, budete li nastavili ovako razgovarati, moj svijet bi stvarno mogao postati loš.“ Nasmijali su se i počeli se duboko ispričavati i nakon toga su otišli. Dok idemo na posao i u školu možemo biti otvoreni iskustvu Boga u Kristu Isusu, boriti se protiv nagnuća zla u nama njegovom milošću i svojom postojanošću spasiti sebe i svijet.

Čitaj dalje

Josipovi hodočasnici iz Danske, Švicarske, Austrije …

Oratorij 3. dan

Oratorij 2. dan