Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«
Riječ Gospodnja.
Svatko se od nas barem jednom u životu susreo s bolešću. Bolest mijenja čovjeka ne samo fizički već i duševno. Čujemo iz Evanđelja Isus susreće gubavce. Guba je spadala među najgore bolesti staroga svijeta. Postojali su i društveni propisi po kojima gubavac nije smio boraviti sa ostalim ljudima, morao je vikati da je bolestan čak je u nekim krajevima morao nositi i zvono te zvoniti da bi svi zdravi pobjegli od njega. Osoba zaražena tom strašnom neizlječivom bolešću umirala je polako, izbačena iz društva i ostavljena od svoje obitelji. Grupa takvih bolesnika nailazi na Isusa. Oni su sigurno čuli kako je Isus brojne bolesnike već izliječio i sa nadom viču: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Isus ih je svojim riječima izliječio i poslao svećenicima koji su imali pravo pred ljudima potvrditi njihovo izlječenje. Čudo se dogodilo, desetorica gubavaca su izliječena! Izliječeni su od svoje tjelesne bolesti, ali u duši i nadalje je bolest nezahvalnosti. Samo jedan stranac vraća se da zahvali Isusu. Kako je teško izliječiti tu gotovo neizlječivu bolest nezahvalnosti. Koliko samo ljudi boluje od te bolesti. Mi kao vjernici svjesni smo da prije svega dugujemo zahvalnost Bogu! Pozvao nas je u život, dao nam toliko lijepih, ali i teških životnih situacija… Da li smo mu rekli hvala ili se na našim usnama uvijek iznova nalazi ono nezahvalno pitanje: A Bože zašto baš meni? Kako nas same boli kada se oko nekoga potrudimo,a ne čujemo hvala. Koliko puta su nam drugi ljudi pomogli, a mi smo pomislili da oni to moraju učiniti. Neka nas ovo Evanđelje podsjeti na one čarobne riječi : Oprosti, Izvoli, Molim i posebno Hvala!
