Nedjeljna čitanja

27. nedjelja kroz godinu

  O da imate vjere! Lk 17, 5-10 U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

Riječ Gospodnja.

Sjećam se jedne reklame koja je prikazivala ogromnu fotografiju gorućeg kamiona, a u kutu te fotografije stajala je jedna starija osoba koja je kantom vode polijevala kamion nastojeći ugasiti požar. Povijest nije djelo kraljeva i predsjednika nego je djelo običnih ljudi koji su spremni činiti izvanredne stvari. Liturgija Riječi današnje nedjelje poziva nas da prepoznamo svetost naših života. Poziva nas pronaći Boga u vjernosti našim svakodnevnim dužnostima, poziva nas da uvijek budemo spremni učiniti više. To je poziv živjeti po vjeri. Upravo je vjera ta koja čini da naše obične svakodnevne stvari učinjene u njenom ozračju postaju izvanredni znakovi Božjega Kraljevstva. Isus nam govori:"Tako i vi kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'" Vježbajmo se dodati malo vjere u sve što činimo, a to ćemo najbolje postići tako da sve prikazujemo Bogu, u mislima uzdižući srce k njemu. Završio bih s primjerom jednog francuskog svećenika Oca Michaela Quoista, on je volio gledati utakmice. Dok bi utakmica počela, počeo bi i on molitvu, gledao je utakmicu uspoređujući je s liturgijom života, gledajući kako lopta ide od slavljenika do slavljenika. Tako je spoznao da je u utakmici života Bog taj koji je trener. Pa je započeo moliti Boga da radije bude igrač, pa ako je moguće i dobar igrač, nego li da cijeli život bude promatrač s tribina. Umnoži nam vjeru Gospodine!

Čitaj dalje

Josipovi hodočasnici iz Danske, Švicarske, Austrije …

Oratorij 3. dan

Oratorij 2. dan