U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.
Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’
Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«
Riječ Gospodnja.
Došao mi je odvih dana stric iz Njemačke, u pratnji svoje supruge moje strinice. Osamdeset i dvije su mu godine. Izgovorio je tek nekoliko riječi. A kada je razumio o čemu pričamo uglavnom nam je smijehom davao znak da nas razumije. Dok smo zajedno blagovali, strinica mu je brisala usta, pomno pratila njegove pokrete te govorom i rukom bdijela da se ne uprlja hranom. Više je puta kazala onako pomalo urmoran ali ipak s velikom ljubavlju: "Tko bi rekao od onakvog ti strica da će tako ovisiti od drugome" A taj moj stric zapravo moj striček, nakon što je otišao u Njemačku, jer ovdje nije mogao zaraditi za svoj obitelj, neprestano je pomagao moje bratiće, svoje roditelje, nas – svoje nečake. Više od deset svećenika iz Afrike je školovao, a da to oni nisu znali, obzanjeno im je tek na dan mlade mise, sve nas neprastano poučavo kako se valja vladati i biti fini gospodini. Naučio me, bio je krojač i u Njemačkoj i u Zagrebu gdje su mu kupci bili osobe iz ondašnjeg najvišeg društva, da samo neznalice zakopčavaju sve gumbe na sakou, a fina gospoda samo srednj. I još puno taga nas je moj striček naučio, naravno i dobro odgojio svoju djecu. Redovio odlazio na misu, te do nedavno posječivao starije župljane u ime župnika u svojoj njemačkoj župi. A sada taj fini gospon ovisi o drugome.
To je čovjek. Iako sam ga vidio ovako krhka znam da je veliki čovjek, no ipak sam naučio da je sve na ovom svijetu prolazno, a jednio Bog i vječnost stalna jest. Isplati se već sada podnijeti žrtvu radi vječne radosti!
