Na spomendan BD Marije Žalosne u petak 15. rujna 2023. godine proslavljana je 49. obljetnica posvete Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu. Tom je prigodom misno slavlje predvodio vlč. Patrik Paulić, župni vikar svetog Petra u Zagrebu uz koncelebraciju protojereja stvrofora Željka Pajića, grkokatoličkog župnika u Karlovcu i mons. Antun Sente, ml., dubovački župnik i rektor Josipova nacionalnog svetišta. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora “Sveti Josipa” pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, KBLJ i uz orguljsku pratnju mo. Krašimira Klarića. Dan posvete Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu Karlovčani slave i kao Dan Dubovačke župe na kojoj se okuplja i zajednica Dubovčaki 50 +, odnosno građani karlovačke gradske četvrti Dubovac s 50 i više godina bez obzira jesu li rođeni ili trenutno žive na Dubovcu. Nakon mise okupljeni vjernici i Dubovčaki ostali su u ugodnom druženju evocirajući uspomene, te konzumirajući delicije pripremljene dobrotom župljana, a poslužene od članova obiteljske zajednice Dubovačke župe.
“U uvodnom pozdravu mons. Sente je kazao kako pokušavam zamišljati kako je to bilo prije 49 godina na današnji dan kada je ovdje došao kardinal Franjo Šeper, tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere i posvetio ovu dičnu, velebnu karlovačku crkvu koja je kasnije postala Nacionalno svetište svetog Josipa, a koji je zaštitnik i Grada Karlovca, Karlovačke županije i već 336 godina naše domovine Hrvatske.”
Danas je ovdje bio jedan autobus hodočasnika Poljaka, kasnije je došao jedan svećenik Pavlin isto tako Poljak. Prije nekoliko dana, točnije u srijedu prije podne, bio je jedan autobus hodočasnika iz Kalifornije, uglavnom Filipinaca. Predvodio ih je svećenik iz Tajvana. Istog su dana došli i hodočasnici iz Slovenije sa svojim svećenicima. Nadalje, ove je godine Nacionalno svetište svetog Josipa posjetilo preko 70 000 hodočasnika. Jesu li mons. Marijan Radanović, i njegovi pomagači Dubovčaki, znali da će ova crkva uistinu postati središnje mjesto štovanja zaštitnika naše Domovine? Mi smo sada svjedoci da ovo svetom mjesto privlači hodočasnike iz čitavoga svijeta. Upravo to večeras obilježavamo.
“I tada je gorjelo ovih dvanaest svijeće koje krase stupove koji drže ovaj hram. Palimo ih jedino na današnji dan svake godine u spomen na posvetu ovog hrama, dike Karlovca, Dubovca i naše domovine Hrvatske. Ne umaramo se neprestano ga ukrašavati.”
Nadalje, uz velebni mozaik i vitraje Josipa Botteija Dinija ovo Dubovačko i Hrvatsko svetište je najljepša galerija isto tako dičnog dubovačkog sina, akademskog slikara Danijela Butale, koji je slikom svetog Josipa i oslikom križnog puta, kojemu se divila i sveta Majka Terezija, ukrasio ovu velebnu crkvu. To su samo neke činjenice zbog kojih nam danas valja biti ovdje, zahvaljivati Bogu na brojnim milostima kojima ne možemo naslutiti kraj. Stoga danas rado pozdravljam sve vas, drage župljane župe Blažene Djevice Marije Snježne koja je čuvarica Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Pozdravljam i sve vas dragi dubovčaki, dubovčakinje koji želite na godišnjem susretu razmijeniti svoja iskustva, pomalo se prebrojiti koliko nas još ima i vapiti svetom Josipu i Gospi Snježnoj da nas uzdrži u sljedećim vremenima, kazao je u pozdravnom govoru mons. Sente.
U prigodnoj homiliji vlč. Patrik je između ostalo kazao kako je svatko od nas već na prvim satima vjeronauka naučio razliku između Crkve pisano velikim slovom C i crkve pisano malim slovom c. Znamo da crkva s velikim C je zajednica ljudi koju okuplja vjera u Boga, a crkva sa malim c je građevina koja ima svoje zidove, krov, elemente koja joj daju posebnost. Htio bih danas progovoriti o tome kako upravo ta građevina crkva pomaže u razvoju Crkve kao zajednice, odnosno o njezinom velikom značaju u čovjekom rastu u vjeri i u odnosu s Gospodinom. Iako prečesto znamo crkvu građevinu staviti na sporedno mjesto, ne dajemo joj važnost, ona je zgrada koja nas okuplja, tu dolazimo na misu, tu se molimo. Zgrada crkva jest bitna i po tome što u sebi čuva mnogo toga i daje nam da hodamo putem koji nas još više vodi prema Bogu, oživljava određene stvari u nama i uprisutnjuje mnogo toga.
Ovo je zgrada Božji dom koji možemo još bolje razumjeti kroz četiri dimenzije: crkva kao starozavjetni hram, kao novi Jeruzalem, crkva kao arka, brod, lađa, i konačno crkva kao tijelo Kristovo odnosno kao majčina utroba.
Važno je znati što je crkva, ona nije samo građevina kao i sve druge, nego ima posebnost u sebi, posebnost koja dolazi od Gospodina, odnosno ona je mjesto gdje se Bog nalazi, u koje uvijek mogu doći, gdje mogu pronaći potreban mir, sigurnost, hranu te se osobno susresti s Bogom kazao je tom prigodom vlč. Paulić.
Mons. Antun Sente, ml. je na kraju mise vlč. Patriku Pauliću za uspomenu darovao repliku kipa svetog Josipa koju je u 3D tehnici izradio ovogodišnji krizmanik Nikola Baniček.
