Neka su jutra jednostavno posebnija od drugih iako su sva nalik jedno na drugo, iako su sva ispunjena Božjom prisutnošću i milošću. Tako su došla dva predivna jutra, dva predivna dana 4. i 5. listopada 2014., provedena u Karlovcu, pod zaštitom Svetoga Josipa u njegovom Nacionalnom svetištu, ispunjena mirom, radošću, ljubavlju, molitvom i smijehom. Dva dana, obasjana svjetlošću Duha Svetoga koji nas je sve okupio na istom mjestu.
Mladi animatori iz Malog tečaja kršćanstva ''Kursiljo'' u Karlovcu su uz par mladih iz župe Sv. Barbare-Vrapče, na poziv mons. Antuna Sentea mlađeg održali po prvi puta duhovnu obnovu posebno namijenjenu krizmanicima. Uz izniman trud animatora i domaćih Križara, moglo bi se reći da je duhovna obnova jednostavno bila pun pogodak. U rano subotnje jutro, okupili smo se u velikoj dvorani pokraj svetišta, gdje smo molitvom i temom ''Tko sam ja?'' koju je predvodio mons. Sente započeli naše dvodnevno druženje uz Isusa. Nakon svake teme, uslijedio je kratak razgovor u grupama, te nakon toga neka igra, ples, smijeh i radost. Tokom subotnjeg druženja, Gabrijela nam je posvjedočila što to znači biti radostan animator, radostan katolik i prije svega čovjek, dok nam je Krešo svjedočio o svom životnom putu i kako je došao ovdje gdje je sada.
Nakon toga, uslijedio je ručak za sve sudionike duhovne obnove, te jedna iznimno zanimljiva igra zvana ''Poštar'' koju, iako su na početku krizmanici malo prihvaćali s negodovanjem su ubrzo zavoljeli i bili vidno oduševljeni time. Nakon tjelovježbe oko svetišta, došao je red na posljednje dvije subotnje teme: u jednoj je Hrvoje pričao o Facebooku i svim ovisnostima te vrste koje nas odvlače od naše stvarnosti, naših roditelja i bližnjih te koje iskrivljuju sliku naše stvarnosti. Uslijedila je časna sestra Dominika sa svojim svjedočanstvima o jačini one prave i ustrajne molitve i žrtve, te Marija koja nam je ispričala kako je uz veliku i iskrenu vjeru u Božje milosrđe sve moguće.
Naše smo subotnje druženje upriličili klanjanjem na kojemu su krizmanici okupljeni oko oltara imali prilike pokloniti se Gospodinu, te Sveta Misa s kojom smo završili subotnji susret. Mi mladi uputili smo se s mons. Senteom u obližnju pizzerju na druženje, razgovor i okrepu nakon napornog, ali radošću ispunjenog dana.
Drugoga jutra druženje smo započeli Svetom misom, a nastavili ga u dvorani, naravno opet kroz igru i ples, ali i kroz jednu predivnu temu koja vjerujem da je mnogima otvorila oči. Ivan i Lana pričali su nam o ljepoti predbračne čistoće i onoj pravoj, istinskoj, radosnoj i čistoj ljubavi kakvoj bi trebao težiti svatko od nas. Vjerujem da je njihovo svjedočanstvo bilo ono nešto što je mnogima otvorilo oči, što je mnoge djevojke natjeralo da promisle o tome koliko su vrijedne, a momke da djevojke nisu predmeti nego osobe koje treba voljeti i poštovati. Vidno zadovoljni i ispunjeni Duhom Svetim čije će darove primiti kroz par mjeseci, krizmanici su se uputili svojim kućama, a u našim srcima ostavili neizbrisiv trag koji nam je samo pokazao koliko Bog u svojoj providnosti djeluje na naše živote. Vjerujem da su svi oni bili zadovoljni i sretni ovim predivnim vikendom jednako kao što smo i mi bili.
Obasjani svjetlošću Kristove slave i Duhom svetim krenuli smo natrag u Zagreb, svojim kućama a ja sam nakraju svega, izvukla par bitnih stvari iz cijelog ovog vikenda koje bih rado podijelila sa ostatkom svijeta. Prvo, nikada koliko god teško bilo – ne osuđuj nikoga! Nikada ne znaš pozadinu nečijeg života, situaciju u kojoj se taj netko nalazi i probleme koji ga muče! On je, jednako kao i ti LJUBLJENO DIJETE BOŽJE i na nama je samo da ga prihvaćamo i volimo jer ga Gospodin takvog voli i treba. Drugo, neka ti usne uvijek budu razvučene u širok osmijeh, a srce neka ti se iskreno smije jer nema ničega ljepšega od spoznaje da te Netko voli i da si Nekome potreban za ostvarenje Njegovog plana s tobom. Treće, iskoristi svaku priliku za druženje s nekim, za lijepu riječ, topao osmijeh i nesebičnu pomoć. Tako ćeš učiniti malo djelo ljubavi koje te neće osiromašiti, a obogatiti će onoga kome je upućeno. Četvrto, molitva je najmoćnije i najsnažnije oružje ZA SVE. Uz jako, iskreno i čvrsto pouzdanje u Gospodina sve je moguće, a posebno ona čuda koja smatramo nemogućima.
Naposljetku, shvatila sam i ovo : Voli svoga bližnjega, voli samoga sebe i podijeli ljubav za koju si toliko stvoren ili stvorena da daješ. Jednom je netko rekao da je jedino ljubav takva da što je više pružamo to je više dobiješ zauzvrat. Treba se odvažiti, biti hrabar i voljeti drugoga da bi bio voljen, jer kao što kaže sveti Pavao, ljubav je velikodušna, ne traži svoje i ona nikada ne prestaje.
