Svetkovina Tijelova proslavljena je u Karlovcu misnim slavljem u Nacionalnom svetištu svetog Josipa i tijelovskom procesijom kroz četiri karlovačke župe. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, koji je u uvodnim riječima kazao: „Ovo je svetkovina istine da živimo od Božjeg dara u kojemu nam daje samoga sebe, da bismo i mi bili dar ljubavi svojim bližnjima. Slavlje je ovo najdubljeg zajedništva Boga i čovjeka. U današnjoj se svetkovini spajaju temeljne istine naše vjere o Bogu koji je stvorio svijet i čovjeka, koji nam je darovao slobodu, bez koje ljubav ne postoji; koji nas nije ostavio u otajstvu zla i grijeha koji nas vežu uz zemlju, nego je ostao s nama u ljepoti svoga Tijela i Krvi, po kojima već sada smijemo živjeti zajedništvo vječnosti.“ Svetu misu slavio je u zajedništvu s prof. dr. sc. Antom Crnčevićem, preč. Draženom Karačićem, dekanom Karlovačkog dekanata, preč. Vladislavom Mandurom, dekanom Karlovačkog vojnog dekanata, mons. Antunom Senteom ml., rektorom Svetišta, fra Krunoslavom Albertom, župnikom Župe Presvetog Trojstva, vlč. Antunom Kolićem, župnikom Župe Sveta tri kralja, vlč. Dujom Kurtovićem, župnikom Župe svetog Franje Ksaverskog i protojerejem stavroforom Željkom Pajićem.
U svojoj homiliji mons. Šaško uputio je okupljenim vjernicima poruku da neznatnost i ono malo što imamo može pomoći našim bližnjima i našem društvu, ali samo ako to s pouzdanjem predamo u Isusove ruke i povjerimo mu svoje sposobnosti, tek tada se vlastita nemoć može preobraziti u novu snagu kojom se može nasititi glad i potrebe drugih. „I ne zaboravimo: Isus ne isključuje ljudsko djelo, nego se njime služi da bi izvršio svoje djelo. Ali mi ne smijemo zaboraviti da je dobor čovjeka uvijek u povezanosti s Bogom; da je punina naše radosti njegov dar.“ – poručio je mons. Šaško. Također je istaknuo da komadić kruha koji vjernici blaguju predstavlja Isusov život preobražen u dar i da njegovim blagovanjem usvajamo taj dar života, te nije dovoljno samo s divljenjem promatrati tu veličinu Isusove ljubavi, već je tu ljubav potrebno osjetiti i živjeti kao ljubav koja je usmjerena svakom čovjeku. Propovijed je završio riječima: „Prolazeći ulicama i putovima našega Karlovca javno očitujemo i ispovijedamo ljepotu Božjega dara kojim su preobraženi naši životu. Drugi nas mogu pitati: „Zar se klanjate komadiću kruha?“ Da, mi javno naviještamo da smo vjernici koji se klanjaju Bogu u njegovoj darovanosti, u Božjem Kruhu koji je prisutnost neba i zemlje. Klanjamo se Božjoj prisutnosti u kruhu za svoje bližnje, istodobno dok se mnogi klanjaju ljudima i stvarima, kako bi drugima oduzeli ljepotu kruha. Prolazimo svojim gradom da bismo svoje domove, polja, parkove, crkve, groblja, promatrali hodajući s Isusom, pogledom zajedništva vjernika koji žive Kristovu prisutnost i nadu vječnosti. Zato je ova tijelovska, karlovačka procesija, jedna od najdužih koju poznajem, predivna: u nju su pozvani svi koji žele graditi život, nošeni darom a ne skučenim interesima, zajedništvom a ne razdorom, osjetljivošću za bližnje a ne nanošenjem trpljenja.“
Nakon svete mise iz Nacionalnog svetišta krenula je procesija u kojoj je sudjelovao velik broj karlovačkih vjernika a koja se kretala kroz još tri postaje – karlovačke župe: Župu Presvetog Srca Isusova, Župu Presvetog Trojstva i posljednju postaju Župu sveta tri kralja.
Cijelu propovijed mons. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog, možete preuzeti i poslušati ovdje:
{eventgallery event=’2016_05_26_Tijelovo’ =images mode=tiles max_images=65 thumb_width=200 offset=0}
