Naučiti tko je animator i kako stvarati aktivan i kreativan život mladih u svojoj župi, bio je cilj animatorskog ljeta na kojem su sudjelovale tri naše župljanke Ivana, Petra i Lorena u Domu za mlade Zagrebačke nadbiskupije na Malom Lošinju od 3. do 10. kolovoza. Vlč. Ivica Budinščak, povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije uz pomoć mladih svećenika vlč. Ivana Vučka i Tomice Božićeka, te uz animatore Lea Lnga, Danijele Tomić i Valentine Gusić vodili su kroz sve dane tjedna zajednički rad, svakodnevne mise,zajedničke molitve, radionice, druženja, kateheze i igre kojima je geslo bilo: "DANI U KOJIMA NE UČINIMO NIŠTA ZA DRUGE,VEĆ SAMO ZA SE TO SU IZGUBLJENI DANI " Blaženog Ivan Merza.Naše župljanke, a sudionice animatorskog ljeta ovako su opisale svoje boravak na Malom Lošinju:
Okupilo se tridesetak nas mladih iz različitih dijelova Zagrebačke nadbiskupije – Zaprešića, Dugog Sela, Velike Gorice, Zagreba… O nama su brinula tri glavna animatora koji su i vodili naše radionice na Lošinju. Ondje su još bila i dva bogoslova te dvojica svećenika zajedno s povjerenikom za Pastoral mladih, Ivicom Budinšćakom.
Ove godine, kao što je bilo prijašnjih, nije postojala neka određena tema koja se obrađivala, već je naglasak bio na samom animatoru – kakav animator treba biti, što treba raditi.
Po dolasku na Lošinj, bili smo raspoređeni u tri manje grupe i svaka grupa je imala jednog glavnog animatora koji im je držao radionice, predavanja i dodijeljivao zadatke. Tu su bili i svećenici koji su uvijek bili na raspolaganju ako je nekoj grupi trebala pomoć u izvršavanju zadataka.
Svaki dan se uglavnom sastojao od zajedničke jutarnje molitve, dorućka, čišćenja kuće, radionica, ručka, obavljanja zadanog zadatka, slobodnog vremena za kupanje, svete mise, večere i zajedničkog druženja.
Na radionicama smo mogli mnogo toga naučiti – kakve kvalitete animator mora posjedovati, kako pravilno napraviti katehezu za različite dobne skupine, kako osmisliti klanjanje za mlade, kako napisati vijest o nekom događaju kojem su prisustvovali te kako organizirati posao i raditi u timu s drugima. Pomoću raznih kreativnih zadataka(skečeva, pjevanja, izrade suvenira, plakata) iskusili smo osjećaj zajedništva, međusobnog uvažavanja te kako stvari funkcioniraju u timu gdje svatko ima neku ulogu, obzirom na svoje mogućnosti i talente.
Također, jedna od ideja ovogodišnjeg ljeta bila je da svatko u nekoj drugoj osobi prepoznaje barem jedan talent koji ta osoba posjeduje, a pomoću kojeg bi mogla pridonijeti svojoj župi u budućnosti. Tako su se neki pokazali kao vrsni glumci, voditelji, pjevači, svirači, pisci, itd.
Osobito poseban je bio četvrtak – dan šutnje. Kuća je bila u tišini od 10 sati ujutro do 17 sati popodne, bez mobitela, računala, televizije – samo tišina i razgovor s Bogom – molitvom, krunicom, čitanjem Biblije. Bili su nam podijeljeni i tekstovi o blaženom Ivanu Merzu te slugi Božjem Petru Barbariću sa željom da promišljamo o njihovim životima, da shvatimo zašto su oni tako sveti i posebni.
Dan šutnje završio je klanjanjem pod zvijezdanim nebom čiji program smo napisali mi mladi te mi je upravo zato to ostalo duboko urezano u srce. U petak smo dobili majice na kojima piše geslo ovogodišnjega animatorskog ljeta: „ Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani.“ Tu rečenicu rekao je blaženi Ivan Merz i ona se uvelike odnosi na bit animatorstva, a to je pomaganje drugima da bi im bilo bolje. Stavljanje drugih ispred svojih potreba i želja.
Svete mise na kojima smo u zajedništvu čitali Božju riječ, pjevali Bogu i slavili Ga posebno su iskustvo u kojem su također uživali i svećenici. Zaista je blagoslov imati mogućnost svaki dan sudjelovati u euharistijskom slavlju i slušati tumačenje evanđelja.
U tih tjedan dana rodilo se mnogo prijateljstava, poznanstava, osjetilo se zajedništvo vođeno Božjom rječju i milošću. Svi smo bili jedni uz druge, kad je nekom bilo teško, tješili smo ga, kad je netko bio sretan, i mi ostali smo se radovali.
Nadam se da će sudionici animatorskog ljeta provesti sve naučeno u djelo kako bi razvijali svoju župu, širili Božju riječ i promicali temeljne čovjekove vrijednosti na mlađe naraštaje.
U tjednu kojeg smo imali pred sobom naučili smo tko je to animator, kakav on mora biti i kako predstaviti rad unutar svoje župe i nadbiskupije. Sljedeće su došle na red kateheze, kako ih osmisliti, tko je u središtu svake i kako ih učiniti što poučnijima i zanimljivima da naši mladi nešto i nauče. Jedan dan bio je namijenjen i za šutnju kojeg smo proveli u osobnoj molitvi, te klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu gdje smo pred Gospodina svaki za sebe iznijeli sve svoje želje i ciljeve, a svakako i strahove, te sve ono što nas muči. Nakon toga slijedio je dan kreativnosti i učenja, kako napraviti u dogovoru sa svojim župnikom i zajednicom mladih najbolji Oratorij. Svakako bih navela da bez zajedničkog rada ne možemo uspjeti. Nakon svih napornih dana i mi smo dobili mali odmor koji smo iskoristili za misu na otoku Iloviku i poslije zajedničkom druženju.
Na nama je sada težak zadatak jer stečeno znanje moramo prenijeti u svoje župne zajednice i ostvariti sve zadane ciljeve.
Svakako bih se htjela sa prijateljicama zahvaliti našem dragom župniku mons. Antunu Senteu na prilici i plaćenim troškovima ovog iskustva.
Nadam se da ćemo uspjeti sa svojim stečenim znanjem Nacionalnom svetištu sv. Josipa kroz naš rad pokazati zahvalnost za ovaj tako dragocjeni i veliki dar.
{eventgallery event=’2015_8_3_Animatorsko_ljeto’=images mode=tiles max_images=15 thumb_width=200 offset=0}
