Po prvi put nakon proglašenja papinske manje bazilike, župno proštenje o svetkovini svetih apostolskih prvaka Petra i Pavla svečano je proslavljeno u Nacionalnom svetištu i bazilici svetog Josipa u Karlovcu na samu svetkovinu, u ponedjeljak 29. lipnja 2026. godine. Svečano misno slavlje predvodio je o. Marko Glogović, OSPPE, a u koncelebraciji su bili vlč. Dragutin Šengula, župnik Župe sv. Martina u Hrnetiću, vlč. Ivan Iviček, župni vikar, te mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa te župnik Župe Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu.
Na početku misnog slavlja mons. Sente pozdravio je okupljene vjernike podsjetivši kako je ovo prvo slavlje svetkovine svetih Petra i Pavla u novoproglašenoj papinskoj manjoj bazilici te istaknuo posebnu duhovnu milost koju je Crkva vezala uz ovo sveto mjesto.
Podsjetio je na riječi zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše izrečene prigodom proglašenja crkve svetog Josipa papinskom manjom bazilikom 14. ožujka 2026. godine, kada je vjernicima pojasnio da je Crkva bazilici svetog Josipa pridružila i posebnu duhovnu povlasticu potpunoga oprosta.
„Prema odredbama Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, vjernici koji pobožno posjete ovu baziliku i sudjeluju u nekom svetom obredu ili barem izmole Očenaš i Vjerovanje mogu zadobiti potpuni oprost uz uobičajene uvjete: sakramentalnu ispovijed, svetu pričest i molitvu na nakanu Svetoga Oca. Ta se milost može primiti na svetkovinu svetoga Josipa, 10. lipnja kada slavimo svetoga Josipa zaštitnika Domovine, na svetkovinu svetih Petra i Pavla, na obljetnicu posvete bazilike, na obljetnicu dodjele naslova bazilike te jednom godišnje na dan koji svaki vjernik osobno izabere“, podsjetio je mons. Sente.
Istaknuo je kako bazilika na taj način postaje posebno mjesto gdje vjernici mogu iskusiti Božje milosrđe i obnoviti zajedništvo s Bogom.
„Jedan od tih posebnih dana jest i današnji dan. Stoga zahvaljujemo dobrom Bogu na ovoj milosti te u svoje molitve rado uključujemo sve potrebe Crkve“, zaključio je rektor bazilike.
U prigodnoj homiliji o. Marko Glogović istaknuo je kako su se vjernici okupili da na svečaniji način proslave apostolske prvake koji su svojim životom, propovijedanjem i mučeništvom postavili temelje Crkve.
„Došli smo danas po prvi put u baziliku svetoga Josipa da bismo na svečaniji način mogli proslaviti apostolske prvake svetoga Petra i Pavla. Oni su dali nauk Crkvi, razradili ga, objasnili i predali budućim naraštajima. I svi smo pozvani naviještati Kristovu radosnu vijest“, rekao je propovjednik. Naglasio je da vjernici nisu došli iz navike niti zbog običaja, nego iz duboke čežnje za Gospodinom. „Nismo došli uzalud, iz rutine ili zbog puke forme, nego zbog velike žeđi za Gospodinom. Danas po daru Crkve primamo i posebnu milost potpunoga oprosta od vremenitih kazni koje smo zaslužili svojim grijesima. Budimo zahvalni Bogu na tom velikom daru“, poručio je. Tumačeći izvještaj o Petrovu oslobođenju iz tamnice, o. Glogović povezao je biblijski događaj s iskustvom suvremenoga čovjeka. „Ako smo utamničeni depresijom, tjeskobom, ranama iz prošlosti, osjećajem da nismo voljeni ili prihvaćeni, ako nam se čini da su oko naše duše okovi koje čuvaju zlodusi i razne životne teškoće, onda je upravo nama danas upućena ova radosna vijest. Kao što je Petar bio oslobođen, tako je i svaki čovjek pozvan na oslobođenje. Gospodin želi otvoriti i željezna vrata naših života jer ne postoji ništa što Božja milost ne može probiti.“
Istaknuo je da se taj proboj Božje milosti ostvaruje u sakramentima. „Božja milost probija naše okove u sakramentu ispovijedi, u naviještenoj Božjoj riječi, u euharistiji i u zajedničkoj molitvi. Taj se proboj događa sada, ali nam je potrebna vjera kojom vjerujemo da je Gospodinu sve moguće. Bog ozdravlja i iscjeljuje srca slomljena, liječi naše traume i rane. Isus je uskrsnuo. To su svojim životom iskusili Petar i Pavao, a na to iskustvo pozvani smo i mi.“
Propovjednik je potom podijelio i osobno svjedočanstvo vlastitoga poziva. Prisjetio se kako je još kao krizmanik, pomalo nevoljko, s prijateljima iz Zagreba došao na hodočašće upravo u crkvu svetoga Josipa u Karlovcu. Iako tada nije bio oduševljen dolaskom, susret s jednim pavlinom duboko mu se urezao u srce. „Kao da mi je tada u srcu netko rekao: ‘I ti ćeš jednoga dana biti poput ovoga pavlina.’ Danas mogu posvjedočiti da se taj Božji glas ostvario jer sam postao pavlin“, rekao je o. Glogović.
Na završetku misnog slavlja u ime župljana prigodnim se riječima obratila Ivana Huljina, čestitavši mons. Antunu Senteu 30. obljetnicu svećeničkog ređenja.
Istaknula je kako župljani zahvaljuju Bogu što je upravo njega poslao u njihovu župu, gdje već dvanaest godina predano služi kao župnik, rektor Nacionalnog svetišta i od ove godine rektor papinske manje bazilike.
„Vi ste zauzeti radnik na njivi Gospodnjoj, a to svi mi u Karlovcu s ponosom osjećamo. Hvala Vam za svaku molitvu, svaku žrtvu, svaki projekt i svaki trud koji ulažete kako bi ova župa i svetište rasli na slavu Božju i na dobro svih vjernika“, istaknula je.
Kao znak zahvalnosti župljani su svom župniku uručili prigodni dar – novčani prilog za novu misnicu te prijenosno računalo koje će mu, kako su istaknuli, pomoći u još boljoj organizaciji pastoralnog rada i komunikaciji sa župljanima, hodočasnicima i brojnim suradnicima.
Slavlje je bilo posebno i po tome što su se, zahvalni za dar tridesete obljetnice svećeništva svoga župnika i rektora, ujedinili članovi sva tri župna zbora, ministranti, čitači, članovi svih liturgijskih i katehetskih zajednica te brojni župljani i hodočasnici. Na slavlju su nazočili članovi rektorove obitelji, braća i sestre s obiteljima te tri redovnice, rektorove tete, sestre rektorovog oca. s. Tihomila i Dominka, milosrdice i s. Slavka dominikanka.
Nakon misnog slavlja slavlje je nastavljeno u župnom dvorištu, gdje su župljani pripremili zajedničko druženje uz slasne zalogaje i osvježavajuća pića, čime je proslava župnog proštenja i 30. obljetnice svećeničkog ređenja mons. Antuna Sentea ml. završila u ozračju zahvalnosti, radosti i zajedništva cijele župne obitelji.
Na kraju misnog slavlja mons. Sente uputio je zahvalu okupljenima: Priznajem da sam naslutio kako nešto spremate, ali je iznenađenje bilo puno veće kada sam vidio vas ujedinjene oko proslave 30 godina svećeništva svoga župnika. Istina, to jest mojih trideset godina svećeništva, ali to je i trideset godina svećeništva vašega župnika. Upravo sam tijekom slavlja osjetio tu činjenicu.
U ljepoti liturgije, u kojoj su sudjelovale sve liturgijske zajednice – sva tri zbora, ministranti i čitači; u ljepoti posebno prigodno uređenog oltara koji je uredila s. Robertina sa suradnicama; u pripremi molitve vjernika i prigodnog teksta, u koji ste uključili i moju braću i sestre te tete redovnice; u izboru dara i pripremi bogatog domjenka nakon mise; u uključivanju mnogih dragih ljudi u tkanje buduće misnice – da, u svemu tome vidio sam mnoštvo sitnih detalja ljubavi koji su već otkali duhovnu misnicu svome župniku.
Parafrazirajući pjesnika Nikolu Kuzmičića, uistinu mogu kazati: kako je lijepo biti župnik kad imaš takve župljane. Župljane koji sa svojim župnikom žele proslaviti 30 godina svećeništva. To dakle više nisu samo moje, nego naše proslave, i u tome vidim veliko bogatstvo, istinski smisao svećeništva i snagu našega župnog zajedništva.
Zahvaljujem dobrom Bogu i svakome od vas koji ste, ujedinjeni s našim „kapelanom“ vlč. Ivanom, organizirali ovo lijepo slavlje.
Hvala vam od srca! Neka ovo bude zalog nekih novih duhovnih pobjeda i istinskih radosti u zajedništvu naše župe. zaključio je mons. Sente.
