Kada govorimo o hodočašću odmah nam na misao padne ugodno putovanje autobusom ili automobilom u neko Svetište ili neko drugo odredište. No hodočasnici koji su 7. ožujka pohodili Nacionalno svetište svetog Josipa hodočastili su u punom smislu te riječi. Nakon sudjelovanja u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, pješice su krenuli, oko 23:20, iz župe sv. Barbare u Vrapču prema Karlovcu, opremljeni samo najpotrebnijim stvarima, dobre volje i čvrste želje da časte velikog zagovornika i zaštitnika Hrvatske, svetog Josipa, ispričala je gospođa Ana, jedna od devetero hodočasnika.
Na putu do Karlovca, molili su krunicu i litanije svetog Josipa, kao i njegove Zaručnice, Blažene Djevice Marije, zastavši samo tri puta radi okrijepe, te su oko 16:45 stigli u dvorište Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Ondje ih je radosno dočekao i blagoslivljao njihov bivši župnik, a sada rektor Svetišta, mons. Antun Sente ml., te su se zajedno uputili u crkvu i zahvalili Bogu za blagoslovljeni put i uspješan dolazak na odredište. Nakon toga uslijedilo je ugodno i lijepo druženje u dvorani Svetišta, uz okrijepu koju su im pripremili njihovi domaćini.
U zanimljivom razgovoru, hodočasnici su otkrili kako je put bio naporan i zahtjevan, ali uz molitvu i iskreno predanje Bogu snaga im se neprestano obnavljala a volja jačala. Iako su svetome Josipu donijeli mnogo molitava i zahvala, kako svojih tako i drugih župljana, glavni poticaj da krenu na hodočašće bila je uslišana molitva gospođe Valerije i želja da se za nju zahvale svetome Josipu. Gospođa Valerija, majka devetero djece, posvjedočila nam je kako je njezina obitelj u jednom trenutku bila u iznimno teškom položaju jer nisu imali riješeno stambeno pitanje. Iako se ne mogu uspoređivati sa Svetom obitelji koja također nije mogla naći svoj smještaj, ipak su bili u sličnim problemima, pa su se na poticaj bliskih ljudi odlučili utjecati svetome Josipu koji se uzorno brinuo i žrtvovao za svoju obitelj. S vremenom se sve više ljudi uključilo u molitvu svetom Josipu te su po njegovom zagovoru uspjeli dobiti smještaj za svoju obitelj. „On je svetac koji uslišava molitve i ne odbija one koji mu se utječu!“, ispričala je gospođa Valerija.
Njezin sin Jurica bio je zadovoljan i radostan što su, unatoč tome što su ih mnogi obeshrabrivali i sumnjali u njih, uspjeli doći u Svetište svetog Josipa koje mu se iznimno sviđa, te se nada i vjeruje da će štovanje svetog Josipa i samo Svetište i dalje rasti i napredovati. Svoj hodočasnički put devetero štovatelja svetog Josipa završilo je svetom misom u kojoj su sve one molitve i zahvale koje su ponijeli sa sobom predali svom Gospodinu i njegovom poočimu, svetom Josipu.
