Događanja

Prelat Marijan Radanović iz poniznosti odbio biskupsku službu

Na devetu obljetnicu smrti mons. Marijana Radanovića mons. Stjepan Kožul, kanonik Prvostolnog Kaptola zagrebačkog predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u srijedu 16. kolovoza 2023. godine, a na blagdana svetog Roka. Koncelebrirali su dr. Vlado Mikšić, voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, preč. Dražen Karačić, karlovački dekan, mons. Ferdinand Vražić, umirovljeni svećenik i suvremenik mons. Radanovića, vlč. Antun Kolić, župnik Banije i mons. Antun Sente, ml., dubovački župnik i nasljednik mons. Radanovića. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora "Sveti Josip" pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, KBLJ, uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarić.

Na devetu obljetnicu smrti mons. Marijana Radanovića mons. Stjepan Kožul, kanonik Prvostolnog Kaptola zagrebačkog predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u srijedu 16. kolovoza 2023. godine, a na blagdana svetog Roka. Koncelebrirali su dr. Vlado Mikšić, voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, preč. Dražen Karačić, karlovački dekan, mons. Ferdinand Vražić, umirovljeni svećenik i suvremenik mons. Radanovića, vlč. Antun Kolić, župnik Banije i mons. Antun Sente, ml., dubovački župnik i nasljednik mons. Radanovića. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora "Sveti Josip" pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, KBLJ, uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarić.

U prigodnoj homiliji mons. Kožul je pridao veliku važnost okupljanja Kristovih vjernika u ovom Nacionalnom svetištu, u zajedničkom štovanju svetog Josipa. Po kršćanskoj tradiciji svaki je dan u tjednu posvećen posebnom štovanju, pa tako i svaka srijeda upravo štovanju svetog Josipa. Čudesno lijepe i sadržajne Litanije svetog Josipa otkrivaju nam njegov životni put, službu, značenje i veličinu, te ga i večeras posebice ističemo kao zaštitnika svete Crvke i kao nebeskog zaštitnika naše domovine Hrvatske. Neka nam bude uzor njegova vjera, njegov put sabrane tišine, njegov rad u Božjoj blizini i njegova vjerodostojnost i vjernost u služenju planovima Božjim za dobro Svete Obitelji. Svaki od nas, na svom životnom putu, u svom pozivu i u svojim životnim okolnostima može nasljedovati svetog Josipa upravo u tim vrlinama kazao je mons. Kožul.

S Marijanom Radanovićem počinje nova era poimanja svećeničke i župničke službe

Večeras se spominjemo 9. obljetnice smrti našeg uzornog župnika prelata Marijana Radanovića, materijalnog i duhovnog graditelja ovog svetišta svetog Josipa kazao je mons. Kožul te predstavio neke činjenice iz života, kako ga je nazvao tadašnji dekan i župnik u Glini Franc Žužek "idealnog dušobrižnika Marijana Radanovića". Nadbiskup koadjutor dr. Franjo Šeper upravo je takvog "idealnog župnika Marijana" u siječnju 1955. godine premjestio s Banije, odnosno Hrastovice u Karlovac u župu koja punih 9 godina nije imala svog župnika već su ovom župom upravljali oci franjevci. Novi župnik Marijan Radanović, znajući sudbinu karlovačkih pobijenih svećenika i trojice osuđenih župnika na Dubovcu smjestio se u prilagođenoj sušionici mesa na tavanu župne kuće i počeo svoje svećeničko služenje i poslanje, otklonivši želju nadbiskupa koadjutora dr. Franje Šepera, da se početno smjesti u jednoj sobi u hotelu. Ponizno se zahvalio, ali nipošto ne bi prihvatio, jer to ne bi bio svima poznati ponizni i samozatajni svećenik Marijan Radanović. S njime počinje nova era poimanja svećeničke i župničke službe, pastira koji okuplja, koji duhovno izgrađuje, koji je na raspolaganju čitav dan, koji će postati prepoznatljiv kao apostol i duhovni služitelj grada Karlovca.

Kao i na Banovi, tako i u Karlovcu, svjestan svih okolnosti, polazi tiho, s pozicija vjere, evanđelja i duhovni izvora "žive vode" u svetim sakramentima. Nošen pastirskom ljubavlju prama Crkvi i narodu živi skromno, ne nametljivo, a služi vjerno i ustrajno. Vjeran idealima svog zatočenog nadbiskupa i tada već kardinala dr. Alojzija Stepinca, svojih nekoć poglavara dr. Šepera, dr. Nežića, tada biskupa u Istri, kao i svog osobnog odgoja u katoličkim organizacijama i u Bogosloviji, prvotno svjedoči radom i primjerom, a potom i riječima, te ustrajno okuplja malo stado i izgrađuje živu zajednicu, prenoseći im dar vjere i dar svoje osobne duhovne i crkvene izgrađenosti. Uz pastorala i katehizaciju redovito je u bolnici kod bolesnika, kasnije promiče tisak, izdaje poučne knjižice, glasilo karlovačkih župa, te obnavlja Glasnik svetog Josipa, koji je prestao izlaziti 1945. godine. Njegovom velikom upornošću dolazi duhovna i materijalna obnova, dolazi i ovo svetište, nova crkva svetog Josipa, koju je posvetio 15. rujan 1974. kardinal Franjo Šeper, pročelnik Kongregacije za nauk vjere u Rimu, kazao je dr. Stjepan Kožul.

Svećenik koji je iz poniznosti odbio biskupstvo

Sveta Stolica i kardinal Franjo Šeper htjeli su pomoći zagrebačkom nadbiskupu Franji Kuhariću 1978. godine s dva nova pomoćna biskupa. U kanonskom postupku bili su izabrani rektor Papinskog hrvatskog zavoda Svetog Jeronima u Rimu mons. dr. Đuro Kokša i dubovački župnik, prelat Marijan Radanović. Kokša je dao svoj pristanak za biskupsko ređenje, a Radanović se ponizno zahvalio Svetom Ocu, izrazio poslušnost i vjernost, ali i molio razumijevanje, da bi radije ostao u pastoralnoj službi župnika, a biskupstvo da se povjeri nekom sposobnijem, kako je on to u svojoj skromnosti razmišljao… Tako je odgovorio i nadbiskupu Franji Kuhariću, kojega je Apostolski pronuncij iz Beograda poslao da pođe u Karlovac i pokuša skloniti župnika Marijana da prihvati biskupstvo. Iza ovoga odabira Kokše i Radanovića, očiti je rukopis kardinala Franje Šepera, koji je želio da Kokša bude nadbiskupu Franji Kuhariću pomoć vezano za KBF, tisak i sjemeništa, a prelat Radanović u pastoralu kazao je propovjednik.

Župnika Marijana pratio je "glas svetosti" za života i u času smrti

Župnik Marijan očitova se dopisom na latinskom jeziku, ostao je u svojoj župi kao svećenik, radnik, kao pastir i svjedok Evanđelja na dobro Crkve i naroda. Kasnije je bio duhovnik Križarske organizacije. Konačno davao je primjer čovjeka, kršćanina i svećenika kako se treba nositi u visokoj životnoj dobi, dok još uvijek skrbi za izgradnju župne dvorane, kako se nositi s križem starosti i sve teže bolest, sve do smrti u karlovačkoj općoj bolnici na današnji dan 16. kolovoza 2014. godine. Preminuo je u 93. godini života i 69. godini svećeništva.

Evo, braćo i sestre, dok se ove srijede sabiremo oko svetog Josipa kao njegovi štovatelji, dok nas Crkva potiče da spomendanom promatramo primjer svetog Roka, njegovu vjeru i žrtvu, njegovo milosrđe i služenje ljudima u nevolji, služenje Krstu u braći ljudima, ne zaboravimo svojih pastira koji su uzorno i požrtvovno služili u ovoj župi, posebice prelata Marijana Radanovića koji je ugradio svoj život i svoju svećeničku dušu u duhovnu i materijalnu izgradnju ove župe i svetišta svetog Josipa. Neka nam njegova vjernost, radinost i ustrajnost budu poticaj za nasljedovanje. Opće je poznato da ga je pratio "glas svetosti" za života i u času smrti, što je veoma važno znati, jer "glas svetosti" treba biti nazočan tijekom života i u času smrti, kazao je u svojoj homiliji mons. Kožul.

FOTO: Zlatko Stipković

Čitaj dalje

Kristova muka nadahnuće za naš život

Župni listić 2. korizmena nedjelja 25.2.2024.

100 hodočasnika iz Slavonije i Dalmacije