Na devetu obljetnicu smrti mons. Marijana Radanovića mons. Stjepan Kožul, kanonik Prvostolnog Kaptola zagrebačkog predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u srijedu 16. kolovoza 2023. godine, a na blagdana svetog Roka. Koncelebrirali su dr. Vlado Mikšić, voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, preč. Dražen Karačić, karlovački dekan, mons. Ferdinand Vražić, umirovljeni svećenik i suvremenik mons. Radanovića, vlč. Antun Kolić, župnik Banije i mons. Antun Sente, ml., dubovački župnik i nasljednik mons. Radanovića. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora "Sveti Josip" pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, KBLJ, uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarić.
U prigodnoj homiliji mons. Kožul je pridao veliku važnost okupljanja Kristovih vjernika u ovom Nacionalnom svetištu, u zajedničkom štovanju svetog Josipa. Po kršćanskoj tradiciji svaki je dan u tjednu posvećen posebnom štovanju, pa tako i svaka srijeda upravo štovanju svetog Josipa. Čudesno lijepe i sadržajne Litanije svetog Josipa otkrivaju nam njegov životni put, službu, značenje i veličinu, te ga i večeras posebice ističemo kao zaštitnika svete Crvke i kao nebeskog zaštitnika naše domovine Hrvatske. Neka nam bude uzor njegova vjera, njegov put sabrane tišine, njegov rad u Božjoj blizini i njegova vjerodostojnost i vjernost u služenju planovima Božjim za dobro Svete Obitelji. Svaki od nas, na svom životnom putu, u svom pozivu i u svojim životnim okolnostima može nasljedovati svetog Josipa upravo u tim vrlinama kazao je mons. Kožul.
S Marijanom Radanovićem počinje nova era poimanja svećeničke i župničke službe
Večeras se spominjemo 9. obljetnice smrti našeg uzornog župnika prelata Marijana Radanovića, materijalnog i duhovnog graditelja ovog svetišta svetog Josipa kazao je mons. Kožul te predstavio neke činjenice iz života, kako ga je nazvao tadašnji dekan i župnik u Glini Franc Žužek "idealnog dušobrižnika Marijana Radanovića". Nadbiskup koadjutor dr. Franjo Šeper upravo je takvog "idealnog župnika Marijana" u siječnju 1955. godine premjestio s Banije, odnosno Hrastovice u Karlovac u župu koja punih 9 godina nije imala svog župnika već su ovom župom upravljali oci franjevci. Novi župnik Marijan Radanović, znajući sudbinu karlovačkih pobijenih svećenika i trojice osuđenih župnika na Dubovcu smjestio se u prilagođenoj sušionici mesa na tavanu župne kuće i počeo svoje svećeničko služenje i poslanje, otklonivši želju nadbiskupa koadjutora dr. Franje Šepera, da se početno smjesti u jednoj sobi u hotelu. Ponizno se zahvalio, ali nipošto ne bi prihvatio, jer to ne bi bio svima poznati ponizni i samozatajni svećenik Marijan Radanović. S njime počinje nova era poimanja svećeničke i župničke službe, pastira koji okuplja, koji duhovno izgrađuje, koji je na raspolaganju čitav dan, koji će postati prepoznatljiv kao apostol i duhovni služitelj grada Karlovca.
Kao i na Banovi, tako i u Karlovcu, svjestan svih okolnosti, polazi tiho, s pozicija vjere, evanđelja i duhovni izvora "žive vode" u svetim sakramentima. Nošen pastirskom ljubavlju prama Crkvi i narodu živi skromno, ne nametljivo, a služi vjerno i ustrajno. Vjeran idealima svog zatočenog nadbiskupa i tada već kardinala dr. Alojzija Stepinca, svojih nekoć poglavara dr. Šepera, dr. Nežića, tada biskupa u Istri, kao i svog osobnog odgoja u katoličkim organizacijama i u Bogosloviji, prvotno svjedoči radom i primjerom, a potom i riječima, te ustrajno okuplja malo stado i izgrađuje živu zajednicu, prenoseći im dar vjere i dar svoje osobne duhovne i crkvene izgrađenosti. Uz pastorala i katehizaciju redovito je u bolnici kod bolesnika, kasnije promiče tisak, izdaje poučne knjižice, glasilo karlovačkih župa, te obnavlja Glasnik svetog Josipa, koji je prestao izlaziti 1945. godine. Njegovom velikom upornošću dolazi duhovna i materijalna obnova, dolazi i ovo svetište, nova crkva svetog Josipa, koju je posvetio 15. rujan 1974. kardinal Franjo Šeper, pročelnik Kongregacije za nauk vjere u Rimu, kazao je dr. Stjepan Kožul.
Svećenik koji je iz poniznosti odbio biskupstvo
Sveta Stolica i kardinal Franjo Šeper htjeli su pomoći zagrebačkom nadbiskupu Franji Kuhariću 1978. godine s dva nova pomoćna biskupa. U kanonskom postupku bili su izabrani rektor Papinskog hrvatskog zavoda Svetog Jeronima u Rimu mons. dr. Đuro Kokša i dubovački župnik, prelat Marijan Radanović. Kokša je dao svoj pristanak za biskupsko ređenje, a Radanović se ponizno zahvalio Svetom Ocu, izrazio poslušnost i vjernost, ali i molio razumijevanje, da bi radije ostao u pastoralnoj službi župnika, a biskupstvo da se povjeri nekom sposobnijem, kako je on to u svojoj skromnosti razmišljao… Tako je odgovorio i nadbiskupu Franji Kuhariću, kojega je Apostolski pronuncij iz Beograda poslao da pođe u Karlovac i pokuša skloniti župnika Marijana da prihvati biskupstvo. Iza ovoga odabira Kokše i Radanovića, očiti je rukopis kardinala Franje Šepera, koji je želio da Kokša bude nadbiskupu Franji Kuhariću pomoć vezano za KBF, tisak i sjemeništa, a prelat Radanović u pastoralu kazao je propovjednik.
Župnika Marijana pratio je "glas svetosti" za života i u času smrti
Župnik Marijan očitova se dopisom na latinskom jeziku, ostao je u svojoj župi kao svećenik, radnik, kao pastir i svjedok Evanđelja na dobro Crkve i naroda. Kasnije je bio duhovnik Križarske organizacije. Konačno davao je primjer čovjeka, kršćanina i svećenika kako se treba nositi u visokoj životnoj dobi, dok još uvijek skrbi za izgradnju župne dvorane, kako se nositi s križem starosti i sve teže bolest, sve do smrti u karlovačkoj općoj bolnici na današnji dan 16. kolovoza 2014. godine. Preminuo je u 93. godini života i 69. godini svećeništva.
Evo, braćo i sestre, dok se ove srijede sabiremo oko svetog Josipa kao njegovi štovatelji, dok nas Crkva potiče da spomendanom promatramo primjer svetog Roka, njegovu vjeru i žrtvu, njegovo milosrđe i služenje ljudima u nevolji, služenje Krstu u braći ljudima, ne zaboravimo svojih pastira koji su uzorno i požrtvovno služili u ovoj župi, posebice prelata Marijana Radanovića koji je ugradio svoj život i svoju svećeničku dušu u duhovnu i materijalnu izgradnju ove župe i svetišta svetog Josipa. Neka nam njegova vjernost, radinost i ustrajnost budu poticaj za nasljedovanje. Opće je poznato da ga je pratio "glas svetosti" za života i u času smrti, što je veoma važno znati, jer "glas svetosti" treba biti nazočan tijekom života i u času smrti, kazao je u svojoj homiliji mons. Kožul.
FOTO: Zlatko Stipković
