Događanja

Božji pjev nek’ se čuje Za križem!

Ulomcima oratorija Za križem korizmenih pučkih napjeva obogatili su misno slavlje članovi župnog zbora Sveta Cecilija iz Jelse s otoka Hvara koje je predvodio mons. Stanko Jerčić, generalni vikar Hvarske biskupije i župnik Jelse u srijedu 1. ožujka 2023. godine u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Koncelebrirali su vlč. Ivan Braovac, župnik Pohoda BD Marije iz Mahična i mons. Antun Sente, ml., rektor svetišta. Đakonsku službu vršio je Ivan Raljušić, misionar Krvi Kristove. Hodočasnike srijedom predvodili su župljani župe Pohoda BDM iz Mahična.

Ulomcima oratorija Za križem korizmenih pučkih napjeva obogatili su misno slavlje članovi župnog zbora Sveta Cecilija iz Jelse s otoka Hvara koje je predvodio mons. Stanko Jerčić, generalni vikar Hvarske biskupije i župnik Jelse u srijedu 1. ožujka 2023. godine u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Koncelebrirali su vlč. Ivan Braovac, župnik Pohoda BD Marije iz Mahična i mons. Antun Sente, ml., rektor svetišta. Đakonsku službu vršio je Ivan Raljušić, misionar Krvi Kristove. Hodočasnike srijedom predvodili su župljani župe Pohoda BDM iz Mahična. Župnim zborom iz Jelse dirigirao je Slavko Reljić. O ljepoti i snazi vjerničke poruke nadaleko poznate pod UNESCO-om zaštitom procesije Za križem koja se održavana o otoku Hvaru progovorili su Slavko Reljić i križonoša Božidar Gamulin.

Tumačeći Božju riječ u kojoj se Ninivljani obraćaju na Joninu propovijed mons. Stanko se zapitao jesmo li i mi taj naraštaj? Naraštaj koji je toliko propovijedi čuo i toliko duhovnih poziva osobito u Korizmi primio?, te nastavio, kad ćemo se konačno obratiti? Zašto je vjera danas u opadanju, a raste tjeskoba umor i dosada. Zašto se sve više čini da mlade ne privlači Crkva, ni vjera, čak ni Krist. Što to bitno manjka današnjim kršćanima da ne svjedoče privlačnost kršćanstva. Zašto današnji proroci, ako ih uopće ima, ne uspijevaju privesti kršćane obraćenju, dok je Jona Ninivljane priveo kolektivno obraćenju. Ponajprije Ninivljani su shvatili da im treba obraćenje, a mnogi su se današnji kršćani uspavali u uvjerenju da su dobri kršćani. Netko je to izrekao zanimljivom slikom. Ako psu koji glođe kost kreneš uzeti kost, zarežat će i ugrist će te, ali ako mu dobaciš komad mesa, sam će dragovoljno napustiti onu svoju oglodanu kost. Uvjeren sam da današnja naša mladost najvećim dijelom glođe kosti svojih praznih i ispraznih zabava, beskrajnih noćnih bdjenja, osobito subotom u dimu duhana i inih trava, u izmaglici alkoholnih para, ispraznih razgovora SMS porukama koje se šalju čak u istu prostoriju ili za istim stolom. Nema više razgovora. Također sam uvjeren da crkva Kristova raspolaže najsočnijom hranom, slikovito govoreći, duhovnom hranom za svakoga, ali nije jasno kako mi, osobito mi u tradicionalno katoličkim sredinama većinom mlade ne uspijevamo uvjeriti da je to i samo to prava i zdrava hrana. Da je samo Isus pravi put, da nema pod nebom drugog imena dana ljudima u kojem se mogu spasiti.

Možda je baš problem u nama kršćanima koji smo Božju poruku, duhovnu hranu, lošim pakiranjem, nezgrapnom i bljutavom prezentacijom ljudima, osobito mladima, učinili nezanimljivim čak i gadljivim. Naša je vjera uvelike postala neko kršćanstvo bez Krista. S našom bi se vjerom trebalo dogoditi nešto slično kao i s jednim mladićem i jednom djevojkom kada se zaljube. A što se tada događa? Onaj drugi do jučer je bio samo jedan ili jedna od mnogih. Možda potpuni neznanac, a sada odjednom postaje jedini i jedinstveni u čitavom svijetu i čitavom svemiru. Pogledi, misli i srca do jučer su letjeli od cvijeta do cvijeta, a sada se koncentriraju na onog jedinog, na onu jedinu. Evo to je pravi vlastiti preobražaj i to se trebalo dogoditi u nama kršćanima da otkrijemo zaljubljenost u Isusa Krista.

Stoga molimo danas onoga kojega u našem narodu i na ovom mjestu slavimo, koji bi mogao slobodno reći one riječi iz pjesme „Ja nisam čovjek od velikih riči“, ali jest od dijela. Josip. Josip, kojem je Gospodin i u snu govorio i koji je znao slušati, znao je čuti, znao je susresti Gospodina, kazao je u svojoj homiliji između ostalog mons. Jerčić.

Pri kraju misnog slavlja vjeru su svjedočili Slavko Reljić, voditelj župnog zbora i negdašnji križonoša Božidar Gamulin.

Slavko Reljić je tom prigodom okupljenim vjernicima objasnio kako su tijekom mise pjevali ulomke iz oratorija Za križem koji je pisan na temelju korizmenog crkvenog pučkog pjevanja otoka Hvara i procesije Za križem.

Božidar Gamulin, tom je prigodom kazao kako je 15 godina čekao svoj red da nosi križ u procesiji Za križem. Bilo je to 1997. godine. Moj je otac prvi put nosio 1962. godine te drugi put 1982. godine. A moj sin Ivica 2020. godine za vrijeme pandemije izazvane Covidom. Te smo godine nas trojica bili spremni ići Za križem samo da se ne prekine tradicija. Poznato je da nas je bilo više. Ipak procesija Za križem bila je zabranjena 1943. u vremenu kada su Talijani okupirali naš otok, kazao je Gamulin te okupljenima opisao procesiju Za križem.

Procesija Za križem svake godine na Veliki četvrtak započinje točno u 22 sata tako što šest procesija istovremeno kreću iz šest župnih crkava središnjeg dijela otoka, u mjestima Vrbanj, Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik i Svirče. Svaka procesija se vrti u tom velikom krugu, da bi se u 7 sati ujutro vratila u svoje polazište.

Svaku procesiju predvodi križonoša koji nosi križ. Uloga križonoše znači iznimno veliku čast na otoku, pa je on već unaprijed određen i po više od 20 godina. Križonoša ide u pratnji pomoćnika, dva pratitelja koji nose velike svijećnjake, dva glavna pjevača i više odgovarača koji pjevaju "Gospin plač". Svi su oni obučeni u svečana odijela – bijele bratimske tunike. Po brojnosti, najveća je jelšanska procesija, a hodočasnika zna biti više od tisuću. Jelšanska je posebna i po običaju da križonoša zadnjih 100 metara puta pretrči.

Prolazeći kroz svako od 6 mjesta obuhvaćena procesijom, sudionici procesije iskazuju pobožnosti u svakoj od crkava na putu. Župnik u svakoj od crkava blagoslivlja križonošu i ohrabruje ga, a pjevači otpjevaju Gospin plač te se nastavlja hod. Procesije se ne smiju susresti; te kako se ne bi susreli, pažljivo koordiniraju kretanje svake od procesija.

Tijekom puta, hodočasnici mole i pjevaju, a posebno je dojmljiv pjev "Gospinog plača" u izvornom obliku. Zanimljivo je da ga svaka procesija pjeva na svoj način. U nekim župama je običaj da križonoša nosi križ u čarapama, a negdje čak i bos. Kolika je važnost i čast biti križonoša govori podatak da su do 2053. godine već određeni križonoše kazao je Gamulin.

Sjećam se da smo kao djeca gledali procesiju za križem, a u korizmi smo pravili male ferale (svijećnjake) i križ od drva, te išli po mjesnim crkvama. Stoga smo već kao mala djeca usvajali dubinu duhovne poruke Kristove muke koju procesija Za križem tako snažno prezentira. Osjećaji koji križonošu na poseban način, a i sve sudionike Procesije preplavljuju teško je opisati. To treba doživjeti i ako ikada idete za procesijom idete za križem. Nemojte stajati sa strane. Taj doživljaj sudjelovanja u procesiji i promatranja procesija sa strane nije jednak, posvjedočio je Reljić te dodao kako je sveti Josip nenametljiv, bedem, kamen temeljac, brižni čuvar. Stoga želimo da kao prenositelji tradicije i Hrvatske baštine čiji je sveti Josip zaštitnik budemo nenametljivi kao večeras, samo svojim glasom, da možete poslušati naš glas, naše pjevanje, a sve ostalo, ta prolazna svjetovna ljudska slava, neka bude u stilu svetog Josipa skrovita. Božji pjev neka se čuje! poručili su Slavko Reljić i Božidar Gamulin.

Foto:Zlatko Stipković

Čitaj dalje

Župni listić 3. uskrsna nedjelja 14.4.2024.

Život je neprekidna borba dobra i zla

Emaus svećenika Karlovačkog dekanata