Mladomisnik Ivan Iviček, predvodio je sekundiciju, drugu mladu misu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u srijedu 25. lipnja 2025. godine. Koncelebrirao je mladomisnik vlč. Krešimir Haramija, iz župe Svetog Jurja iz Plešivice, vlč. Antun Kolić, župnik Sveta Tri Kralja iz Banije, fra Leopold Palić, karlovački gvardijan i župnik Presvetog Trojstva, te mons. Antun Sente rektor Josipova svetišta i karlovački dekan.
Na početku misnog slavlje čestitku mladomisnicima izrekla je Dubravka Beljan, vjeroučiteljica Adriana Acketa pripremila je tekst prinosa darova. Duhovno cvijeće, odnosno molitve i žrtve prikazane za mladomisnika od članova Molitvenih vjenčića Prečistog srca Josipova, te župnih zajednica prinije su članice Josipovih vjenčića Mirjana Špigelski i Dubravka Filipčić. Knjigu o papi Lavu XIV predala je profesorica Anita Klarić, dekan Ivan Štedul predao je monografiju Veleučilišta u Karlovcu na kojem je mladomisnik Iviček diplomirao prije nego je krenuo put svećeništava, članice KUD-a Sveta Ana Vučjak prinijele su kruh i hostije, a ministranti Ignacije i Mihaela Vušir prinijeli su vino i vodu. Ljepoti liturgijskog slavlja doprinijeli su članovi župnog zbora “Sveti Josipa” pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, te mezosopranistica Lucija Klarić prekrasnom izvedbom Panis angelicus. Za mladomisničko slavlje Svetište je posebnim cvjetnim kreacijama uredila s. Brigita Badanjak ukomponirajući u cvjetni aranžman euharistijske simbole.
U ime dosadašnjih župljana na proteklog godini plodnog đakonskog služenja riječi zahvale izrekla je Lorena Ninčević, a Franca Rajčić, predstavnica ZAMAK-a zajednice mladih uručila je slavljeniku karikaturu s likom mladomisnika Ivana koju je nacrta umjetnica Mojca Svetić Radočaj. Okupljenim vjernicima koji su ispunili Josipovo svetište zahvalio se mladomisnik vlč. Ivan Iviček ne krijući zadovoljstvo i zahvalnost prema svima prisutnima. Slijedilo je udjeljivanje mladomisničkog blagoslova, te zajedničko druženje u Pastoralnom centru obogaćenom prigodnim skečom kojega su osmisli i izradili članovi ZAMAK-a.
Opširnije i detaljnije
Pozdrav Dubravke Beljan, dugogodišnje vjeroučiteljice i svekolike župne suradnice
U pozdravu mladomisnicima Dubravka Beljan između ostalog je kazala kako je silna radost vidjeti mladomisnike u Nacionalnom svetištu svetog Josipa kojeg ovdje osobito častimo kao zaštitnika domovine Hrvatske. On Hrvatsku čuva, a vi ju svojim svećeništvom posvećujete i blagoslivljate. Mi si vjernici možemo umisliti kako i bez vas puno toga možemo, moliti, pjevati, različite zajednice voditi. Ali ono najvažnije odrješenje od grijeha i euharistiju Bog nam udjeljuje samo preko vas naših svećenika. Sam dan vašeg ređenja bio je na blagdan svetog Alojzija Gonzage, nebeskog zaštitnika i imenjaka blaženog Alojzija Stepinca, a on je jako volio svoje svećenike. To nije tek običan znak vama nego i nama još i više da vas volimo, da ne tražimo nedostatke već vrline. U našoj slavnoj i teškoj povijesti pa i danas često se može čuti pitanje tko će spasiti Hrvatsku. U ratu su to bili hrabri branitelji, a danas u miru još više zvoni ovo pitanje. Usudila bih se kazati Hrvatsku će spasiti požrtvovne i nesebične majke koje će djecu rađati, toliko puta je to u povijesti dokazano, i revni Kristovi svećenici koji će narod privoditi Bogu kao što su to uostalom i činili u svim zgodnim i nezgodnim vremenima hrvatske povijesti. Utihnut će slavlja, uskoro ćete dobiti vaše prve dekrete, druge i sve one kasnije, ali ne dajte da iz vaših srdaca nestane radost i posebnost svih ovih mladomisničkih slavljeničkih dana. I na kraju radosno vam kličem dobro nam došli dragi mladomisnici, velika ste nam radost, u nama budite veliku zahvalnost Bogu što vas je pozvao i molitvu zahvale što ste se odazvali. Rado vam obećajmo ustrajnu molitvu za vas da ustrajte biti svećenici Kristovi s mirisom nas vašeg stada. I još nešto, zasigurno vam je poznato da se u ovom tjednu u Rimu obilježava veliki jubilej svećenika. Različita su događanja, a na svakom tom događanju nazočan je naš dragi papa Lav XIV. Jedno od tih događanja održat će se pod geslom „Sretni svećenici“. To i mi želimo vama budite sretni svećenici.
Iz propovijedi mons. Antun Sentea
U prigodnoj homiliji mons. Sente između ostalog je kazao kako poslušani svetopisamski odlomak iz Starog Zavjeta koji nam govori kako Abram povjerova i uračuna mu se u pravednost jest svojevrsni uvod u poruku Ivanova evanđelja u kojem Isus od Petra traži bezuvjetnu ljubav. Na sličan način pozvan je i svaki svećenik da vjeruje i ljubi Gospodina. U tome se sastoji svećeničko poslanje. Petar je dobar primjer života svećenika. S jedne strane spreman je za Gospodina dati život, a s druge strane kad zagusti Gospodina je zatajio, no na kraju priznaje da Gospodin sve zna, Gospodin zna da ga ljubi.
Možda nešto slično proživljava svećenik u sakramentu svete ispovijedi. U Božje ime odriješuje grijehe velikim grešnicima, ali i svetim dušama. Volio bih da poput Petra, koji je zaplakao pred Isusovim pogledom i sami zaplačete pred svetostima duša kojima u Božje ime odriješujete grijehe. Sve to što Petar prolazi, prolazi i sam čovjek, a možda još snažnije i svećenik. Stoga mi je drago dragi mladomisniče Ivane da si izabrao baš taj tekst za svoje mladomisničko geslo, Gospodine tebi je sve poznato, ti znaš da te volim.
Obraćajući se roditeljima i sestri mladomisnika propovjednik je kazao kako razumije da se u ovakvim trenucima izmjenjuju osjećaji ponosa i zahvalnosti dobrom Bogu što im je sin i brat od Boga izabran, ali i pitanja tko će nastaviti čuvati obiteljsku lozu. Primjer nam je blažena Marija od Propetog Isusa Petković iz Blata na Korčuli. Povjerivši svoj život Crkvi u redovništvu najviše je promovirala svoju obitelj. Draga obitelji Iviček možda u ovom trenutku s jedne strane osjećate ponos jer se puno lijepoga priča o vašem sinu, članu vaše obitelji, a s druge strane poput Marije prebirete u srcu što li će biti od ovog djeteta, što li će biti od Ivana. Možda je Ivanova odluka poremetila neke vaše planove, ali imajte strpljenja s Bogom i s Ivanom kao što je Isus imao strpljenja sa Šimunom. Kada Isus pita Petra o vjernosti imenuje ga njegovim ocem Šimune Ivanov, jednako tako je u svećeništvo Ivanovo, kao i svakog svećenika utkana cijela obitelji, i ona po rođenju, ali i ona u koju ga Bog snagom svećeničkog služenja uvodi. Upravo snaga te nove povjerene obitelji jest i radost svakog svećeničko služenja. Stoga bez strah hrabro Kristovim pute dragi mladomisniče Ivane zaključio je propovjednik.
Zahvala Lorene Ninčević, članice više župnih zajednica
U zahvalnom govoru Lorena Ninčević je između ostalog kazala kako je đakonsko djelovanje u našoj župi bilo ispunjeno svakodnevnim susretima, bilo na svetoj misi, u župnom uredu, pastoralnoj dvorani ili dvorištu svetišta. Ono što vjerujem da je svatko od nas mogao zamijetiti jest vaš vedar i mladenački duh te jednostavan i skroman pristup koji ste imali prema nama župljanima bez obzira na to koliko godina životnog iskustva nosimo na svojim leđima. Vaš dolazak u našu župu bio je pomalo filmski. Imali ste kako biste rekli vatreno krštenje. Naš župnik vas je odmah bacio u vatru i pokazao vam koliko je zajednica u koju dolazite vršiti đakonsku službu snažna i plodna raznim duhovnim aktivnostima među kojima je i Holywin predstava kojoj ste tada nazočili. Tko je imao priliku surađivati s našim župnikom Antunom zna da župnik voli osobe koje su proaktivne i koje pokazuju inicijativu. Uvjereni smo da je u vama dobio sve ono što je mogao priželjkivati u jednome đakonu, a jednom kada steknete njegovo povjerenje samo je nebo granica. Vjerujemo da ste i od naših časnih sestara i velečasnog Zlatka imali priliku čuti mnogo mudrih riječi i da su življenjem svojega poziva i u vama potvrdili da je vaša odluka da krenete putem svećeništva bila ispravna. Posebno vam hvala u ime naših mladih. Pripremali ste ih za pobožno primanje sakramenta svete potvrde čime su postali punopravni članovi crkve, organizirali ste s njima kateheze, hodočašća, klanjanja i razne druge aktivnosti čime ste im pokazali da je najveća radost biti uz Krista.
Mladomisnikova zahvala
Mladomisnik Ivan Iviček na kraju je svima zahvalio: Veliki je dan iza mene moga svećeničkog ređenja, Mlade mise u mojoj rodnoj župi u Svetoj Jani. Ova mlada misa, sekundicija imat će uvijek posebno mjesto u mome srcu iz više razloga. Prvi od tih razloga je što je grad Karlovac obilježio moje odrastanje, moju mladost na mom dragom Veleučilištu gdje sam proveo pet predivnih plodnih godina. Tada je došlo vrijeme drugoga, pravoga, velikoga puta, puta prema svećeništvu, a on je započeo baš na Karlovačkom veleučilištu. Za vrijeme moga studiranja bila je Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije u kojoj sam sudjelovao kao izabrani vjernik laik svoga Jaskanskog dekanata u čemu sam osjetio živo bilo Crkve. Iz ureda studentskog zbora u Karlovcu zvao sam rektora Zagrebačke bogoslovije prijavljujući se za bogoslova. Rektor me primio i slijedilo je pet godina studiranja i formacije na bogosloviji. Providnošću Božjom došlo je vrijeme povratka u Karlovac. Zaista ne mogu vam opisati koja me je sreća i radost obuzela kao i strah, ali ne neki paranoični strah nego strah hoću li ispuniti ono što se od đakona u Nacionalnom svetištu svetog Josipa očekuje. Ne mogu vam opisati radost kojom sam osjetio došavši na parking ispred Velike dvorane i radost s kojom sam sudjelovao na misnom slavlju i duhovnom spektaklu Holywin. Opet sam upoznavao Karlovac, ovoga puta iz duhovne dimenzije. Za vrijeme studiranja upoznavao sam Karlovac u poslovnom svijetu kao marljive, vrijedne ljude koji se bore, rade i koji se nesebično daruju za ono gdje žive. A sada sam upoznao ljude velikoga srca koji žive za svoje svećenike. I nije ovo uljepšavanje nego je to zaista ono što sam osjetio od svih vas. Ipak posebno izdvajam Zajednicu mladih ZAMAK s kojima sam proveo najviše vremena. Nikad neću zaboraviti hodočašće u Međugorje. Nadalje svaki susret s njima, svaka subotnja kateheza, svaka krunica, svaki prijem hodočasnika ne bi bio isti bez njih. Oni su naša snaga na Dubovcu. To je naš ZAMAK i uvijek će biti posebno u mojim molitvama. Tu su i moji dragi krizmanici.
Na kraju želim se zahvaliti dragim sestrama s. Brigiti, s. Blandini i s. Mirti koje su o meni brinule kao dobre majke, zahvalan sam i vlč. Zlatko koji je uistinu pravi svećenički brat, a posebno sam zahvalan svom mentoru mons. Antunu, koji će ostati moj dobri župnik mentor. Bio mi je veliko ohrabrenje na mojem putu do svećeništva. Župniče, dragi moji Karlovčani, dragi Dubovčaki od srca vam hvala na svemu, zaključio je svoju zahvalu vlč. Ivan Iviček, mladomisnik.
