Događanja

Smrću umire tijelo, a ostaj djelo

Svaku srijedu štovatelji svetog Josipa hodočaste iz cijele Hrvatske u Nacionalno svetište svetog Josipa, radi Velike pobožnosti svetom Josipu. 

U srijedu, 16. veljače 2022. godine hodočasnike su predvodili župljani župe svetog Martina iz karlovačkog naselja Hrnetić, sa svojim župnikom vlč. Dragutinom Šengulom. Misno je slavlje predvodio preč. Ivica Budinšćak, upravitelj Nadbiskupijskog dvora, u koncelebraciju vlč. Šengule, vlč. Ivan Troha, umirovljenog svećenika, te mons. Antuna Sentea, rektora Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora iz Hrnetića predvođeni vjeroučiteljicom i orguljašicom Andreom Krinčić. Na kraju misnog slavlja vjeru je posvjedočio Dražen Basar, učitelj u Šumarskoj i drvodjeljskoj školi Karlovac.

U prigodnoj homiliji preč Budinšćak je kazao kako danas mnogi bježe od pojma smrti, misleći da je to za one druge, no Isus nas poučava da uvijek trebamo biti spremni, jer nitko ne zna dana ni časa kada će se to dogoditi. Ne postoji trenutka kada bismo mogli sa sigurnošću kazati da je pravi trenutak za smrt. Sveti je Josip zaštitnik svete i blage smrti, stoga želim da danas o tome promišljamo. Danas kada stojimo pred svetim Josipom molim ga za svetu smrt, da u tom času od mene makne strah, da osnaži moju vjeru kako bi se susreo sa svojim nebeskim Ocem jer put do vječnoga života vodi kroz smrti. Stoga molitva svetom Josipu za svetu smrt jest molitva za dar da u tom trenutku prijelaska iz ovog u vječni život budem pomiren s Bogom i bratom čovjekom. Stoga mogu ustvrditi da sa smrću umire moje tijelo, a ostaje moje djelo, neka to moje djelo bude i zalog života vječnog kazao je u svojoj homiliji  prečasni Ivica Budinšćak.

Pri kraju misnog slavlja uvod u uobičajeno svjedočanstvo vjere dao je mons. Sente: Zbog brige oko organizacije sprovoda svećenika Josipa Antonca, rodom iz ove župe, koji je bio nekoliko sati prije ove pobožnosti, nisam dogovorio ni jednu osobu koja bi posvjedočila svoju vjeru. Već sam se pomirio s tim da ću na taj način opravdati izostanak svjedočanstva. No, očito sveti Josip nije želio da Josipova srijeda prođe bez uobičajenog svjedočanstva. Tokom jučerašnjeg dana na vrata župnog ureda pokucao je učitelj šumarske škole u Karlovcu Dražen Basar. Želio mi je nešto posvjedočiti. Najbolje da on sam ispripovijedi svoje svjedočanstvo kazao je u uvodu mons. Antun Sente.

Dražen Basar započeo je svoje svjedočanstvo uspomenom na jednu ispovijed kod prečasnog Marijana Radanovića.

„Bilo je to 2012. godine, na kraju ispovijedi mons. Marijan me pitao koliko godina imam, na što sam mu odgovorio 40, a on je uzvratio jesam li oženjen – ja kažem da nisam. Zatim mi je rekao da se pomolim svetom Josipu i da će mi molitve biti uslišane. Počeo sam se moliti i nakon godine dana, stigao mi je poziv od, sada moje supruge Marlene, u vezi kupnje pasa. Inače, bavim se uzgojem pasa. Kako je nakon kupnje imala problema ponovno me kontaktirala i tražila savjet oko dresiranja psa. Slijedilo je više susreta te smo se sprijateljili i zaljubili. Dogovorili smo vjenčanje 16. kolovoza 2014. godine. Spomenute činjenice ne bi imale neke posebne značajke da upravo toga dana nije preminuo mons. Marijan Radanović, čovjek koji me potaknuo na molitvu, za koju sam uvjeren da je uzrok našeg bračnog života, kazao je u svojem svjedočanstvu Dražen Basar. Dražen Basar je još dodao da dulje vrijeme nisu mogli imati dijete, te je opet pomoć potražio kod svetog Josipa i ubrzo nakon toga supruga je zatrudnjela i dobili su sina Roka. Previše slučajnosti da bi bilo slučajna, pa i sama činjenica da je baš jučerašnji dana dražen imao potrebu sve to ispripovijediti svome župniku, zaključio je mons. Sente.

Čitaj dalje

Župni listić 2. korizmena nedjelja 25.2.2024.

100 hodočasnika iz Slavonije i Dalmacije

Oratorij Josipova obitelj