Na blagdan Gospe Lurdske i dan bolesnih, 11. veljače 2015., vjernici župe Presvetog Srca Isusova iz Novog centra, uputili su se u Nacionalno svetište svetog Josipa kako bi sudjelovali u velikoj pobožnosti od 19 srijeda posvećenih zaštitniku naše Domovine. Nadolazeće hodočasnike blagoslivljao je mons. Antun Sente ml., rektor Svetišta, koji je i predmolio krunicu i litanije svetom Josipu. Misno slavlje predvodio je vlč. Dražen Karačić, župnik Presvetog Srca Isusova u zajedništvu s vlč. Vladom Mandurom, dekanom karlovačkog vojnog dekanata, te domaćinima mons. Antunom Senteom ml. i vlč. Anđelkom Katanecom, a Župni zbor Presvetog Srca Isusova obogatio je pjesmom ovo euharistijsko slavlje. Tijekom mise ispovijedao je protojerej stavrofor Željko Pajić.
Vlč. Anđelko Katanec propovijedao je o zlu koje opterećuje ovaj svijet. Svijet koji je po Božjem naumu od početka stvoren kao dobar, ali je čovjek dopustio da se u njegovom srcu rodi zlo. I do danas je taj svijet u velikoj borbi sa zlom i često se Božja stvorenja i ljudska dostignuća koriste kako bi se činilo zlo. Kakav će biti svijet, kakvi ćemo biti mi i kakva će biti naša sudbina ovisi o nama, naglasio je vlč. Katanec. Istaknuvši kako danas slavimo i blagdan Gospe Lurdske, vlč. Anđelko propovijedao je kako je upravo Djevica Marija proživjela svoj život bez da je počinila grijeh i kako je ona nova Eva koja je u svijet opterećen i onečišćen grijehom i zlom unijela klicu dobra, rodila Isusa. A Josip je s njom odgajao Isusa i tako su njih oboje, ondje gdje su Adam i Eva pali, donijeli dobro. Kapelan Anđelko dotaknuo se u svojoj propovijedi i bolesnika kojima je posvećen današnji dan.
Govorio je o bolestima kao vrsti zla, odnosno kušnji i da Bog dopušta bolesti kako bi nas upozorio da nešto nije u redu, da se trebamo čuvati i da trebamo svaki dan živjeti s Njime, polako i sabrano, brinući se za svoje duševno i tjelesno zdravlje, za svoj život. Isto tako, u bolesti čovjek mnogo toga nauči o životu, a što kao zdrav ne može vidjeti: nauči se tražiti pomoć, biti ponizniji i bolje se moliti. Vjernik treba bolest gledati kao Božju milost jer kroz bolest nam Bog progovara da nam je potrebna pomoć i blizina bližnjih i samog Boga. Vlč. Katanec nabrojao je neke svece kojima se ljudi mogu utjecati kada su bolesni, a iako među njima nije sveti Josip, litanije ga ističu kao pomoćnika u nevolji i sveca koji nikada ne iznevjeri onoga tko mu se utječe. Stoga je i vlč. Anđelko pozvao vjernike da se s vjerom mole svetom Josipu za sve koje muče tjelesne i duševne boli, te da budu pomoć i utjeha našim bolesnicima.
Na kraju svete mise vjernici su častili svetog Josipa pjesmom i hodom oko zavjetnog kipa.
