Dragi biskupe Mijo, dragi štovatelji svetog Josipa,
pokušavam si dočarati kakve bi komentirao večeras davao mons. Marijan Radanović, graditelj ovoga svetišta.
Večeras zahvaljujemo na daru Godine svetog Josipa koju nam je darovao papa Franjo. Iako je pomalo iznenadila Papina odluka o Godini svetog Josipa, sveti se Josip nije dao iznenaditi, te je mnogima koji su mu upućivali molitve pritekao upomoć. I sinoć je jedna obitelj iz Zagreba došla zahvaliti svetom Josipu na primljenim milostima. Djed i baka uz svoju su kćer poveli i trogodišnjeg unuka Adama. Uistinu ne bih mogao nabrojiti brojene primljene milosti o kojima su mi Josipovi hodočasnici tijekom protekle godine pričali i pisali. Siguran sam da nova karlovačka rijeka, rijeka hodočasnika buja i natapa grad Karlovac i Karlovačku županiju kojima je sveti Josipa nebeski zaštitnik. Uistinu rijeka hodočasnika teče i svoju snagu pokazuje na nov način. Zahvaljujući televiziji Nacionalnog svetišta, Laudato televiziji, Hrvatskom katoličkom radiju, Hrvatskoj katoličkoj mreži, portalu Zagrebačke nadbiskupije, Radio Mariji, Radio Mir Međugorju, Radio Sljemenu i mnogim drugim medijima, karlovačka rijeka hodočasnika, iako virtualnom snagom, povezuje mnoge i mnoge štovatelje svetog Josipa koji u svetom Josipu prepoznaju moćnog zaštitnika svakog Hrvata i sve žitelje naše Hrvatske. Uistinu je dirljivo, ali i ohrabrujuće čitati komentare i zahvale članovapojedinih obitelji, koji svetom Josipu preporučaju ozdravljenje člana obitelj ili žele da se upravo u ovom Josipovom svetištu slavi misa za preminulog člana obitelji kojem zbog pandemijskih ograničenja nisu mogli doći u posjet, odnosno na pogreb. Nadalje, s velikim poštovanjem i pobožnošću primali smo darovane darove i u zlatu koje su Josipovi štovatelji željeli ugraditi u zavjetni kalež, ciborij, svetohranište, vitraje i mozaik, koje smo u ovoj godini izgradili. Prilikom prvog posjeta ovom svetištu naš kardinal Josip Bozanić prvi je slavio misu iz zavjetnog kaleža koji je osmislila akademska kiparica Linda Milić Kršnjavi, a izradila radionica Josipa Rodića. Prilikom drugog posjeta bio je obasjan sunčevim zrakama obojanim prekrasnim bojama novopostavljenog vitraja akademskog slikara Josipa Botterija Dinija, a u trećem je posjetu blagoslovio novo svetohranište koje je za ovu prigodu do kraja ukrašeno rukom profesora Hrvoja Ljubića.
Na prednjoj strani svetohraništa sjaji prikaz Trojice koji dođoše Abrahamu da mu obznane ostvarenje Božjeg obećanja, odnosno da će mu za godinu dana njegova žena Saraja roditi sina Izaka iz kojega će Bog učiniti velik narod. Upravo u toj slici prepoznajemo i početak rodoslovlja Isusa Krista koje u Josipovu svetištu ima posebnu snagu, a sada i moćnu prezentaciju u prekrasnom i najvećem hrvatskom mozaiku koji danas svečano blagoslivljamo. Tu spasonosnu činjenicu da se naš Bog htio utjeloviti, da je Riječ – Logos tijelom postala snažno prikazuje novouređeni ambon, rad spomenutog prof. Ljubića, istoga onog umjetnika koji srebrnim sarkofagom u zagrebačkoj prvostolnici skrivatijelo blaženog Alojzija Stepinca, a zapravo otkriva njegovo posvemašnje predanje volji Božjoj. Da, istog onog blaženog Stepinca koji je kao mladić iz Krašića u Karlovac dovozio robu svoga oca Josipa, a kasnije kao zagrebački nadbiskup prvu novoosnovanu župu na zagrebačkoj Trešnjevci posvetio dobrom Bogu, a na čast svetog Josipa i gdje je započeo graditi nacionalno svetište. Jesu liprilikom više susreta u Krašiću zasužnjeni kardinal Stepinac i novi dubovački župnik Radanović razgovarali i o svetom Josipu, o važnosti izgradnje nacionalnog svetišta zaštitniku Hrvatske, možemo tek nagađati. Ipak na temelju poznatih vrela i Radanovićeve ustrajnosti u gradnji zgrade crkve i žive Crkve zaključujem da je i sveti Josip kao zaštitnik Hrvatske bio tema njihovih razgovora.
O, kako široko misli naše danas lete. I evo nas pred najvećim mozaikom u Hrvatskoj, preko dana osvijetljenog vitrajima koji povezuju Svetu Obitelj nad kojoj mudro bdije sveti Josip prikazan u ornamentima iz vremena kada su naši preci na ovim našim prostorima vodom krsnom iskazivali vjernost Kristu i rimskom prvosvećeniku. I vitraje i mozaik izradio je Josip Botteri Dini, Josip, rođen u Zagrebu sa stalnom splitskom adresom, a koji svojim umjetničkim nadahnućima poslužuje molitve u mnogim crkvama hrvatskog i mnogoga govornog područja. Sa svojim je suradnicima devet mjeseci slagao 168 polja mozaika. Na svakom polju utkano je više od 2500 industrijskih i murano stakalaca. Bilo je potrebno devet tjedana da se složena polja pričvrste na zid i sljube jedno uz drugo kako bi svima nama otkrili divnu sliku Božje ljubavi koja se očitovala u betlehemskoj noći. Osim samih radnika mnoštvo je onih koji su svojom molitvom, darom, savjetom utkani poput malih kamenčića u ovaj vidljivi i onaj naslućujući mozaik Božje ljubavi.
Na kraju Godine svetog Josipa zahvalni smo dobrom Bogu i nebeskom nam zaštitniku svetom Josipu na uređenju pristupne ceste i parkirališta, te na kupnji kuće u susjedstvu (Feitlove kuće) u kojoj vidimo dom za župne zajednice, na osobit način mlade te kao prikladan prostor za prihvat Josipovih hodočasnika.
Svima iskrena hvala! Dopustite da večeras u duhu svetog Josipa i njegove aktivnosti iz drugog plana ne nabrajam imena, već svakog darivatelja, molitve, ruke i darove prinesem na oltar zahvaljujući dobrom Bogu baš na darovanom daru.
