Vojni kapelan preč. Vlado Mandura povodom blagdana svetoga Josipa, predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetište svetoga Josipa, 19. ožujka 2021. godini. Preč. Mandura svoju je propovijed započeo domoljubnim riječima prema Hrvatskoj, ali i svetom Josipu. „Ovo je jedan od najvećih dana za našu domovinu u svakoj crkvenoj godini. Iako mnogi to u Hrvatskoj ni ne slute ni ne razmišljaju o tom. Mišljenja sam da svi mi trebamo shvatiti i za to se zauzimati, da štovanje i upoznavanje svetoga Josipa mora postojati sve veće i da trebamo širiti pobožnost prema svetom Josipu.“
Kao sjemeništarac preč. Vlado Mandura ispričao je da je učio, kako je najbliži put do Isusa po Mariji, ali kada je u ruke uzeo molitvenik „Idite k Josipu“, kojega izdaje Nacionalno svetište, svoje je razmišljanje upotpunio s mirnim i skromnim svecem. „Ne želim uspoređivati blaženu Djevicu Mariju, odnosno svetoga Josipa s njom. Ali, kada sam prvi puta uzeo molitvenik koje izdaje ovo Svetište, na kojem piše – Idite k Josipu – s vremenom je u meni rasla spoznaja, da ako nije najkraći jer ga je Marija uzela k sebi, onda jedan od najkraćih puteva od Boga jest svetog Josipa, put i hod sa svetim Josipom. Koji je to životni hod svetog Josipa? Toliko je jednostavan, nazvali bi ga beznačajnim, ali ako malo bolje pogledamo, onda ćemo shvatiti onaj najvažniji put u životu. Svijest o pripadnosti nekomu, svijest o tome tko smo i svijest o svome poslanju. Sveti Josip, muškarac, momak, zaručnik, muž, otac, skrbnik, moglo bi se toga još nadodati. To je taj svetac o kome je tako malo zapisano, a od kojega se može toliko puno naučiti.“
Preč. Mandura podijelio je s okupljenim vjernicima i svoju odluku o pobožnosti prema svetom Josipu. „ Sveti Josip koji nas okuplja, meni osobno je obaveza otići ovdje u Svetište, barem na devetnicu, jer sam i rodom iz jedne župe svetoga Josipa u Bosni. Što učim od svetoga Josipa? Sve ono što sam nabrojio. Kako to ostvariti u svojem životu? Ponavljam što sam rekao u uvodu. Gledajući u kreposti koje je svetac živio. Osnova svih drugih kreposti je ona prva, bio je poslušan. Poslušan je onaj tko zna u svome srcu biti ponizan. Samozatajan. Onaj koji se ne nameće, onaj koji gleda, sluša, vidi, čuje i u konačnici živi. To je sveti Josip. Živio je sve ono što mi danas pred izazovima koje nam stavlja današnji dan trebamo, odnosno moramo živjeti.“
Ovogodišnja proslava svetoga Josipa slavljena je uz poštivanje epidemioloških mjera. Većina vjernika ima strah od pandemije koja vlada, to je zamijetio i Vlado Mandura. Na takvo stanje i teškoće pred kojima se nalazimo osvrnuo u svojoj propovijedi te povezao isto, sa izazovima pred kojima se tijekom života suočio i sveti Josip.
„Strah kojega je puno u ovo današnje vrijeme. Primjerice, ono što nam je prije svete mise rektor Svetišta spomenuo, problem s ovom pandemijom. Da, opravdana je briga, ali ja bih postavio pitanje svakome od nas, je li opravdano biti ispunjen strahom i onda vodit se kroz život u strahu. U evanđelju svjedočimo trenutku gdje anđeo govori Josipu – ne boj se. Braćo i sestre, volio bih da čujemo kako nam sveti Josip govori – nemojte se bojat, nemate se razloga bojati. Da, teška su vremena, da, nemoćni smo pred nekim izazovima, ali sveti Josip nam govori nešto puno važnije, da uz sve to, uz pouzdanje, uz osluškivanje, uz vjeru sve ćemo pobijediti. Pogledajte sve što je Josip pobijedio u svom životu. Činilo mu se da je zaručnica nevjerna, pobijedio je to iskustvo. Činilo mu se da je ono što je obećano nemoguće, da je to Sin Božji, prihvatio Ga je. Činilo mu se da će ostati bez svoga sina, bez našeg Spasitelja, ali i to je pobijedio i to na tako herojski način. Ne znam trebamo li to nazvati bijeg u Egipat, možda možemo to drugačije nazvati taj bijeg od Herodova mača. To je ponajprije bio hod vjernika, hod u vjeri. Činilo nam se da je izgubio je u sina, kada se je Isus izgubio kao dječak u masi na hodočašću. I onda, nakon toga ne znamo ništa o svetom Josipu.“
U našem je narodu ukorijenjena pobožnost prema svetome Josipu, a preč. Mandura pojasnio je zašto je toliko jedinstvena pobožnost prema ovom svecu.
„Zašto ga onda toliko štujemo? Zato što su sva njegova iskustva jedno jedinstveno svjedočanstvo vjere da ta vjera živi i danas. Zato, braćo i sestre, učimo od svetoga Josipa, on je vrhunski učitelj poslušnosti koja je pod poniznosti, vjernosti u svim mogućim životnim prilikama. Učitelj je vjernosti koja kasnije iznjedruje ustrajnost, postojanost i postaje svjedočanstvo. Poruka svetoga Josipa u ovim kriznim vremenima nam je – pogledajte u svoju povijest, povijest svoga naroda, a da to ne bude nešto veliko, upoznajte svoju obitelj. Učite od svojih roditelja, od svoje majke, svoga oca, djeda i bake.“
Na kraju homilije vjernicima je upućena poruka ohrabrenja i duhovnog usmjerenja: „Stavljam vam na srce – neka ne prođe dan, a da se ne sjetimo koga je Bog postavio da nam bude otac i majka. Zamisli, Božji odabir, Bog je odabrao Mariju, a Josip je isto odabrao Mariju. Zar to ne govori o veličini svetoga Josipa. Trebamo biti svjesni svojih korijena, trebamo njegovati korijenje ovoga naroda, da bismo opstali kako smo opstajali kroz povijest. Treba njegovati ljubav svojih predaka, očeva i majki, kako bismo sličnu ljubav mogli davati onima kojima smo poslani. To znači biti otac, to znači biti kao sveti Josip, to znači biti poslušan kao sveti Josip. Neka nam njegov primjer i neka nam naša pobožnost prema njemu budu hrana, okrijepa i izvor snage koja će nas jačati.“
