Događanja

Sveti Josip uzor u pravednosti, poslušnosti i velike vjere

Misno slavlje na Josipovo jutro, 19. ožujka 2021. godine, predvodio je gvardijan Franjevačkog samostana u Karlovcu, fra Krunoslav Albert  

Misno slavlje na Josipovo jutro, 19. ožujka 2021. godine, predvodio je gvardijan Franjevačkog samostana u Karlovcu, fra Krunoslav Albert. U svojoj propovijedi fra Albert je okupljenim vjernicima nastajao približiti Josipove vrline, kao uzore za življenje dostojanstvenog vjerničkog života. Započeo je propovijed govoreći o oskudnim, ali vrijedim biblijskim zapisima o svetome Josipu. „Nije lako opisati sliku Josipova života jer znamo da je u Novom zavjetu jako malo mjesto gdje ga se spominju, ali ona su nam dovoljna da nam pokažu odlučujuće crte u Josipovu životu. Sveti Josip je bio veliki svetac, ali ipak zadržao je jednostavnost i skromnost maloga običnoga čovjeka, čovjeka iz puka. On kraljevskoga, Davidovog roda, ali iako je bio kraljevskoga roda jedva kome je bio poznat. Zašto? Živio je skromno, povučeno, zarađujući za kruh i vječni život običnim svakodnevnim poslovima. Za razliku od današnjeg vremena u kojemu ljudi različito vrednuju čovjeka i njegov život. Nitko od njegovih suvremenika nije mogao naslutiti od kolikoga će biti značenja život tog jednostavnog i dobroga čovjeka. Poslanje koje mu je Gospodin povjerio za života bilo je skriveno očima ljudi toga vremena. „

Josipove vrline otkrivaju se u Matejevom evanđelju, te vrline jasno su određene, ističe tako fra Albert i nastavlja svoju propovijed:“ I evo, sveti nam Matej u evanđelju na blagdan svetoga Josipa otkriva Josipovu veličinu, on ga naziva pravednim. Što znači biti pravedan? U svetopisanskom smislu te riječi to znači držati se Božjih zapovijedi i živjeti po njima. Treba savjesno izvršavati Božju volju u svako vrijeme i u svim životnim situacijama. Zbog svoje velike pravednosti Bog je svetome Josipu povjerio najdraže što je imao, svoga vlastitoga jedinorođenoga Sina. Drugi razlog Josipove veličine, kako čujemo po svetom Mateju, je njegova velika vjera. Kada se je zaručio s Marijom, nije niti naslućivao što Gospodin namjerava s njime i njegovim brakom. No, mi znamo da je Josip vjerovao u tajnu utjelovljene Božje Riječi, utjelovljenoga Božjega Sina. Zar je bila mala Josipova vjera kada u Betlehemu nailazi na zatvorena vrata i za Božjega Sina ne nalazi topli kutak gdje bi mogao ugledati svjetlo svijeta. Kao prvi poklonik, on kleči pred novorođenim Isusom u hladnoj, siromašnoj, skromnoj pastirskoj štalici. Za Josipa je i ta štala bila Nebo koje je za sebe izabrala neizmjerna Božja ljubav, želeći se na takav način približiti nama ljudima. Nadalje, bijegom u Egipat, sveti Josip potvrđuje dalje svoju ljubav i vjeru prema Bogu jer time štiti Isusa i Mariju od Herodova mača. Iz svega ovoga navedenoga, otkriva se još jedna važna vrlina, koja je toliko potrebna u današnjem vremenu. Vrlina požrtvovnosti. Nije bježao od poteškoća u svojem životu, nego ih je odvažno savladavao kako je znao i mogao. Upravo je zato Josip primjer i poticaj, da putem kojeg smo odabrali smjelo i odvažno i onda kada nam nije lako. Sveti nas Josip potiče i poziva na poslušnost Bogu i Njegovoj svetoj volji, Njegovim zapovijedima. U Boga je čvrsto vjerovao i u molitvi s Njime neprestano je bio povezan. Josip je bio Bogu posve predan i poslušan i onda kada nije razumio zašto Bog od njega tako nešto veliko i teško traži. Poslušnost Bogu i Njegovim zapovijedima te povezanost s Njime u molitvi, čini nas, braćo i sestre, velikim vrijednim i svetim pred Bogom.“

Pri samom kraju homilije, okupljenim vjernicima gvardijan karlovačkog Franjevačkog samostana, istaknuo je i važnost zagovora svetoga Josipa, kao snažnog duhovnog oruđa kada u životu malaksamo: „Zagovor svetoga Josipa potreban je svima koji žive u strahu za budućnost. Zagovor svetoga Josipa potreban je onima koji se boje zasukati rukave i napraviti ono što mogu jer ono što mogu, Bog je već darovao u talentu kojega moramo otkriti. Zagovor svetoga Josipa potreban je danas onima koji se boje sklopiti ruke i zatražiti Božji blagoslov jer nažalost, traže sigurnost na krivim mjestima. Zagovor je potreban i onima koji se boje za svoju obitelj tražiti najbolje rješenje, nego se zadovoljavaju onim što im je već sigurno pruženo.“

Propovijed služena na prvom euharistijskom slavlju na blagdan svetoga Josipa biva zaključena snažnom porukom. „ Kada se s pouzdanjem u Bogu zakorači u neizvjesnost, onda nastaju velika djela.“

Čitaj dalje

Župni listić 3. uskrsna nedjelja 14.4.2024.

Život je neprekidna borba dobra i zla

Emaus svećenika Karlovačkog dekanata