Poput mnogih Josipovih štovatelja tako su i Franjo i Božica Mazal, bračni par iz Zagreba u nedjelju 14. ožujka 2021. godine došli u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovac izmoliti zagovor i zahvalu svetom Josipu zaštitniku obitelji. Svratili su i u Pastoralni centar. Onako uz put mons. Antun Sente, rektor Svetišta spomenuo je svog župljanina Luku Klapšića, na što je gospodin Franjo odmah reagirao: „Luka brico“. „Da, Luka je sa svojim suprugom Anom imao frizerski salon, sada su u mirovini i svake nedjelje budu na ranoj misi. Ana redovito čita, Luka skuplja milostinju, te rado pomaže u župi“, pojašnjava župnik Sente. „Pa to je moj školski kolega, nismo se vidjeli od 1969. godine“ zaključuje Franjo Mazal. Nakon što je župnik Sente, nazvao Luku, Luka je za nekoliko minuta ponovno bio u Pastoralnom centru, a čuvar Josipova svetišta svjedočio je susretu dvojice školskih prijatelja koji se nisu vidjeli nakon završene osnovne škole. Svaki je pošao svojim putem. Bilo je zanimljivo promatrati dvojicu sedamdeset godišnjaka kako se prisjećaju svojih mladih godina. Uistinu dirljiv susret. Nacionalno svetište svetog Josipa prostor koji povezuje ljude i nakon pedeset godina. Franjo i Božica Mazal aktivni su članovi u jednoj zagrebačkoj župi, članovi su Zajednice bračnih parova od prvog „Bračnog vikenda“ te su u katoličkom duhu odgojili svoju djecu. Prisjećajući se svojih mladenačkih dana provedeni u Buku pored Pleternice u jednom trenutku gospodin Franjo odrecitirao je svoju prvu zapisanu pjesmu:
Buk
Selo Buk je ispod Dilja gore
pokraj njega Londža tiho žubori
najljepši su tu brežuljci na gori
cesta se blago spušta iz nje.
Tu sam se rodio i mladost proveo
na divnim brežuljcima igrao
zimi na njima skijao
uspomene u daljinu sobom ponio
Kada se sjetim tih ranih dana
Teferić je samo mjesto iz sana
na kome se provede mladost rana.
Još jednom ja želim u Buk doći
s brežuljaka okom sve još proći
i u rodnu kuću ja želim doći!
Franjo Mazal
