Zadnjeg dana siječnja ove godine još dok je grad spavao u ranim jutarnjim satima vjernici katedralne župe Uzvišenja Svetog Križa, naoružani vjerom, ljubavi i domoljubljem s dva autobusa uz besprijekornu organizaciju gospođe Anice Potkonjak, krenuli su na hodočašće u hrvatsko Nacionalno svetište Svetog Josipa u Karlovac. Iako je mnogima put do Zagreba često dosadan i dugo traje, mi smo uz molitvu Marijine Svete Krunice vrlo brzo ugledali prve krovove Velike Gorice, Buzina i Lučkog. Na autoputu od Lučkog prema Karlovcu iako je Božićno vrijeme davno prošlo, Bog nas je podario pravim Božićnim ugođajem, netom preko noći napalim snijegom. Uživajući u toj nevinoj snježnoj bjelini šuma, polja i livada došli smo u grad Karlovac i Nacionalno svetište Svetog Josipa. Tu nas je dočekao stari znanac i prijatelj, naš bivši kapelan i župnik, a sada župnik župe Majke Božje Snježne, te rektor Nacionalnog svetišta Svetog Josipa, predragi nam mons. Antun Sente ml. Već na samom izlasku iz autobusa u zraku se osjetila velika sreća zbog ponovnog susreta sa predragim nam župnikom, te iskrena dobrodošlica domaćina u predvorju velike dvorane Nacionalnog svetišta, koja je bila popraćena slancima, kolačima, čajem, kavom i kuhanim vinom.
Nakon kratke okrijepe, mons. Antun Sente u svom kraćem izlaganju upoznao nas je sa povijesti i planovima za budućnost ovog našeg Nacionalnog svetišta, kao i sa programom našeg hodočašća u grad Karlovac. U izlaganju nam se posebno dojmila priča o prvim začetcima ovog Svetišta, kao i uloga zaslužnih graditelja, posebno župnika mons. Marijana Radanovića, koji je bio najzaslužniji za gradnju ovog Svetišta. Nakon toga uputili smo se preko puta u crkvu Nacionalnog svetišta na Svetu misu koju je mons Sente služio na naše hodočasničke nakane. Ubrzo uz svestranu pomoć naše vrijedne gospođe Anice, određeni su čitači Božje riječi, obukli se i naši ministranti, a i ja sam dobio onako spontano od gospođe Anice čast i zadatak da po prvi puta prikupim milodar. Prisjećajući se nekadašnjih prekrasnih propovijedi dok je još bio naš župnik, mons. Antun Sente nas je i ovog puta, onako toplo, kako samo On zna bez čitanja i od srca počastio lijepom propovijedi. Na kraju svete mise našem dragom domaćinu predani su darovi i lijepe riječi zahvale za dobrodošlicu.
U nastavku smo pod stručnim vodstvom lokalnog turističkog vodiča, branitelja i umirovljenog časnika hrvatske vojske gospodina Dubravka Halovanića obišli i razgledali izložbenu postavu Gradskog muzeja Karlovac, te crkvu Presvetog Trojstva u sklopu franjevačkog samostana. U crkvi nas je radosno primio i pozdravio gospodin dekan fratar Franjo Tomašević, koji nas je upoznao s poviješću vjerničkog života i franjevaca u gradu Karlovcu.
Slijedio je odlazak autobusima na karlovačko naselje Turanj i razgledanje Muzeja domovinskog rata na otvorenom, gdje smo razgledali teško ratno naoružanje i vojne avione uz izlaganje našeg stručnog vodiča, koji je i sam bio sudionik ratnih događanja i stradanja ovoga naselja i grada Karova.
Nakon toga uslijedio je odlazak autobusima do mjesta Kamensko i crkve Blažene Djevice Marije Snježne, uz koju se nalazi Pavlinski samostan. Tu nas je dočekao i radosno primio župnik o. Juraj Domšić, pripadnik obnovljenog pavlinskog reda u Hrvatskoj, koji nam je govorio o povijesti svoga reda i samoj crkvi. Na kraju smo zapjevali poznatu Marijansku pjesmu „Majko Božja (ovaj puta) Kamenska moli se za nas“, oprostili se od o. Juraja Domšića, ali i od našeg dragog domaćina mons. Antuna Sente, te otputovali prema Krašiću, malom žumberačkom mjestu poznatom po blaženom Alojziju Stepincu.
Dolaskom u Krašić prošetali smo do župne crkve Presvetog Trojstva u kojoj je kršten blaženi Alojzije Stepinac i gdje je slavio svoju posljednju misu. Tu nas je dočekao vlč. Dragutin Kučan, koji nam je nakon pozdravnih riječi dugo pričao o životu i radu blaženog Alojzija Stepinca, kao i o čudotvornim događanjima i ostvarenjima vjernika koji su se molili za blaženog Alojzija. Na kraju smo svi skupa izmolili molitvu za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca. Potom smo obišli i župnu kuću u kojoj je naš blaženik bio zatočen i proveo zadnje godine svoga ovozemaljskog života, a u kojoj je sada spomen muzej. Nakon toga smo se uputili prema Sisku i hvala Bogu sretno stigli u ranim večernjim satima.
