Misno slavlje povodom dvadesete srijede Velike pobožnosti svetom Josipu u istoimenom Nacionalnom svetištu predvodio je fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije svetog Leopolda Bogdana Mandića, 3. lipnja 2020. godine. Koncelebrirao je mons. Antun Sente, ml., rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Vjeru je svjedočio poznati hrvatskih kantautor Jacques Houdek, a misno su slavlje svojim pjevanjem animirali članovi župnog zbora mladih „Agape“.
U prigodnoj homiliji fra Jure se zapitao: „A kakav je bio sveti Josip? Kao sveta Majka iz Calcutte, kao sveti Franjo i mnogi drugi sveci katoličke Crkve?“ te ponudio odgovor: „Josip je pravi uzor, model svih svetaca, koji ne žele sebe staviti u prvi plan, nego Boga. Josip je uvijek u pozadini, nevidljiv, ništa ne govori riječima, njegov su govor i poruka njegova djela. Nije radio velike i spektakularne stvari, uvijek je u drugom planu. Marija, njegova zaručnica, i Isus uvijek su u prvom planu. Josip nije želio mijenjati svijet, strukture, druge ljude. Sveti Josip želio je biti pravedan; i bio je. Matej ga naziva pravednim. Josip je znao slušati samo Božji glas! U njegovu životu možemo i za sebe vidjeti nekoliko poruka, i danas itekako aktualnih“, kazao je tom prigodom propovjednik, te nastavio:
„Prva je njegovo veliko pouzdanje u Boga i Božju providnost u kušnjama i nejasnoćama. Josip nas uči i poziva da imamo veliko pouzdanje u Boga i vjeru u Božju providnost. Iz Josipova života i iskustva možemo vidjeti veliku poruku i za ovo naše vrijeme. U proteklim danima izolacije, tijekom širenja zaraznog virusa, kad su se mnogi vjernici, pa i neki svećenici bunili protiv odluke biskupa, čak i protiv samog Pape, zašto su zabranili svete mise s narodom, Josipov primjer je vrlo poučljiv. Naime, on se sklonio sa Marijom i Isusom pred zlokobnim Herodom. I sam Isus se sklonio ispred onih koji su mu radili o glavi, ali kad je došao njegov čas, stao je pred svoje progonitelje“, kazao je fra Jure.
„Druga poruka. Mi živimo u svijetu koji, barem u nekim dijelovima, okreće leđa Bogu; koji živi kao da Boga nema; štoviše, sam se stavlja na mjesto Boga, i tako živi u velikoj iluziji svemoći, a zapravo je jako nemoćan. To je bilo jako vidljivo ovih dana kad je cijeli svijet ostao nemoćan pred sićušnim nevidljivim zaraznim virusom. Upravo u takvom svijetu mi smo kršćani pozvani biti dosljedni i donositi radosnu vijest Isusa Krista, čak i pod cijenu mučeništva.
U ovom vremenu inflacije riječi i govora, u vremenu kad svi govore, a nitko ne sluša, Josipova poruka šutnje itekako je aktualna. Kad ovih dana, uoči izbora, promatramo javnu scenu našega društva i natjecanje lidera političkih stranaka, koji s toliko lakoće govore loše jedni o drugima, i baš svi misle da su oni najbolji, da je njihov program najbolji, Josipova poruka šutnje i slušanja drugoga, posebno slušanja Boga, potrebnija je nego ikad. Ta Josipova poruka, upravo iz ovog Nacionalnog svetišta svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske domovine i našeg naroda [Hrvatski sabor, 10. lipnja 1687.] neka bude poticaj i poziv svim nama da prije svega slušamo Božji glas, njegovu Riječ, a onda i jedni druge.
I još jedna misao: sveti je Josip s Marijom odgojio Isusa za život dostojan čovjeka na zemlji. A Isus nam je objavio novi život u Bogu. On je svojim uskrsnućem pokazao svima koja je sudbina ljudi na kraju ovozemaljskog putovanja – to je uskrsnuće za život vječni“, zaključio je fra Šarčević.
Svjedočeći svoju vjeru u Boga Jacques Houdek je tom prigodom kazao da je daleko od nekog primjera ili uzora: „no radim na tome, svakodnevno. Najviše radim na tome kroz poziv, odnosno kroz ono čime se bavim, kroz koji sam životno vezan, te smatram da je moj poziv da uljepšam ovaj svijet kroz glazbu. Jednom prilikom mi je jedna mudra časna majka kazala da sam najbliže Bogu dok pjevam, stoga vjerujem da sam kroz pjevanje najviše povezan s Bogom. Nadalje, siguran sam jer to i osjećam, da je moja vjera svakim danom sve čvršća i sve veća. Kada pokušam racionalizirati i objasniti si zašto je to tako, ne zato što sam ja svakim danom sve bolji i uzorniji, iako se trudim biti, već zato što svakim danom sve više puštam. Puštam Njemu da me vodi i svakim danom sve više shvaćam da baš i nisam tako pametan kao što sam mislio s dvadeset ili trideset pet godina. Sada, na pragu četrdesete, vidim koliko ne znam i koliko nisam ja taj koji kroji. Zapravo puštam Njemu, Bogu, da me vodi. Ja se, pak, trudim maksimalnom predanošću i velikom ljubavlju i velikim poštenjem prema sebi i prema ljudima koji me prate razvijati svoj talent, odnosno svoju glazbu. Mislim da u toj predanosti leži velik dio vjere. Kad radiš ono na što si pozvan, tu te i Bog najviše nagrađuje, ali i oprašta svaku grešku“, kazao je Houdek, te nastavio da svaki koncert počinje s jednom od najdražih pjesma koju je snimio s Doris Dragović koja govori da se volimo k'o ljudi, da se nađemo k'o ljudi, jer „ima nešto u tome kad se volimo, odmah bolji smo“. Tim i drugim tekstovima, kao i pjesmama koje govore o ljubavi i promiču ljubav, te potiču ljude na dobro jesu pjesme koje slave Boga. Iako je prepušteno svakom pojedinom slušatelju da prepozna ono nešto svoje u pjesmi.
Govoreći o svetom Josipu Jacques je kazao da njegov tata nosi ime Josip i potiče iz prave radničke obitelji, u čemu vidi puno simbolike. „Nadalje, danas je jako važna reklama, odnosno PR. Dan svetog Patrika je jako dobro izkomercijaliziran. Ne kažem da bismo i mi našeg 'Jožeka' trebali tako izkomercijalizirati, ali možda komercijala nije uvijek tako loša. Može se i na pametan i mudar način nešto približiti što je već blisko ljudima, da im bude još bliže.“ Mons. Sente ga je to prigodom upitao bi li on mogao skladati pjesmu svetom Josipu, na što je Jacques odgovorio da bi te će to uzeti kao zadatak.
Na samom kraju Jacques se obratio i članovim zbora mladih „Agape“: „Nemojte me krivo shvatiti, baš zato što ste izvrsni i budući da se već desetljeće bavim mladim talentima i glasovima, a glas je moja zanimacija i opsesija, ne samo kao pjevač, već i kao mentor mladim ljudima ja nudim vama, krasnim mladim glasovima i ljudima, baš zato što ste izvrsni, da napravimo jedno druženje, zapravo seminar na kojem bih vam volio otkriti neke stvari i neke tajne koje sam u svom dvadesetogodišnjem iskustvu prikupio, biti ćete još bolji. Stavljam se na raspolaganje.“
