Nova pjesma Zaštitniku Hrvatske
Fra Tomislav Glavnik, gvardijan franjevačkog samostana na Svetom Duhu u Zagrebu, predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa na sedamnaestu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu 13. svibnja 2020. godine. Koncelebrirao je mons. Antun Sente, ml., rektor Nacionalnog svetišta. Svojim pjevanjem misno su slavlje animirali članovi župnog zbora „Sveti Josip“ pod ravnanjem i uz orguljsku pratnju s. Blandine Rakarić. Na kraju misnog slavlja svoju je vjeru svjedočio bračni par Vesna i Davor Terzić iz Rovinja.
U prigodnoj homiliji fra Glavnik je, između ostalog, kazao:
„Danas crkva slavi spomendan Gospe Fatimske koja se na današnji dana prije 103 godina, 1917., ukazala djeci u Fatimi. U svojem pretposljednjem ukazanju spomenutoj je djeci nagovijestila da će im sljedeći put doći zajedno s našim Gospodinom i sa svetim Josipom. Zanimljivo mi je bilo otkriti da upravo u petom ukazanju nagovješćuje da se Sveta obitelj treba ponovno okupiti kako bi cijelom svijetu dala poruku.
U ovom Josipovom svetištu želim na poseban način moliti za očeve i muškarce – da budu dostojni poziva na koji ih Bog poziva. Molimo i za majke – da svoje kćeri i sinove odgajaju da budu buduće majke i očevi. Tako postavljena perspektiva budi nam nadu. Muškarce Bog stavlja u perspektivu svećenika, ne da bi im dao čast ni vlast, već da svojim obiteljima pokazuje smjer kako se ide prema Bogu. Da svoju djecu svojim ponašanjem ne ražalošćuju, ne čine ih tužnim, već da djeca budu ponosna na svog oca po čijem se primjeru života stiže u nebo.
A žene, znajući da su muževi povodljivi, trebaju biti uporište svojim muževima, da ostanu vjerni svojoj zadaći na koju ih je Bog pozvao, da se ne bi dogodila zamjena uloga: da majke postaju očevi, a očevi odustaju od sebe kao odgojitelja svoje djece i hranitelja obitelji i prije svega uzora svojih obitelji. Dvije su zamke: jedna je da muž u obitelji svoju ženu povrijedi i ponizi. Time čini veliki grijeh. Ona se pak u tom trenutku, iako zna da je tada potrebna svome mužu, lako može pretvoriti u osvetoljubivu i zločestu osobu. Nadalje, važno je da muž razumije ženski način razmišljanja kao i žena muški način razmišljanja. Jedno drugome trebaju biti podrška. Ako toga nema, niti će žena ostvariti svoje ženstvo i majčinstvo, niti će muškarac ostvariti svoju muškost i očinstvo. Kad toga dvoga nema, jedno drugog optužuju, čeznu jedan za drugim, ali ni jedno ni drugo zbog svoje tvrdoglavosti neće popusti. Postaju zakopani svaki u svom čarobnom krugu iz kojega ne mogu izaći van. Gdje je rješenje?“ zapitao se propovjednik te ponudio odgovor: „Biti poslušan onome što Bog govori i Božjoj zamisli o čovjeku. Primjer nam je dao sam Bog. Isus je od svoje dvanaeste godine izvršavao volju Božju time što je bio poslušan svojim roditeljima. Poslušan do kraja. To je njemu pomoglo da raste kao čovjek, ali i tu nazaretsku obitelj učinilo svetom i uzorom svim obiteljima na svijetu“, kazao je fra Tomislav.
„Upravo zato i jesmo ovdje, jer nam je stalo. Kada kršćanin želi uspjeti u životu, mora ostaviti svaku ovisnost o svemu ovozemnom, pa i o nužnim stvarima za život. On jedino treba biti ovisan o Kristu koji snagu daje u zgodno i nezgodno vrijeme. Mi smo narod izabrani, imamo zagovornike i nema mjesta strahu. Tko s Bogom gradi, strah mu ne predstavlja ništa.“
Pri kraju misnog slavlja svoju je vjeru svjedočio bračni par Vesna i Davor Terzić iz Rovinja. Tom je prigodom Davor kazao: „Vjerujem da svaki čovjek unutar sebe ima vjeru. No vjerovati u našega Boga, u uskrsnuće je dar koji dolazi. Taj dar vjere je ponuđen svakome, samo je pitanje kada ga prihvatiti“, kazao je Davor Terzić te nastavio: „Mene je dar vjere doticao i napuštao dok me prije osamnaest godina nije u potpunosti obuhvatio. Vjerujem da je moje obraćenje došlo velikom molitvom moje drage supruge Vesne, kao i zagovorom svih moji dragih ljudi, neki su već u vječnosti.“
Tada se nadovezala Davorova supruga Vesna kazavši kako joj nije bilo teško moliti za svoga supruga te da je imala puno strpljenja. Nije ga silila u Crkvu, već je neprestano vjerovala da je Onaj gore koji je jači od svega, svih kušnji i da će On sve dovesti na svoje pravo mjesto.
A o svetom Josipu kantautor Davor već dulje promišlja: „Naime, prije nekoliko godina mons. Sente me pitao kada ću već jednom napisati pjesmu svetom Josipu, na što sam mu odgovorio kako ne znam pisati po narudžbi, već mi je potrebna inspiracija od Boga. Promišljao sam i promišljano i tako je nastala pjesma koju sam prezentirao rektoru ovog Svetišta pred nekoliko mjeseci. Tada smo dogovarali prezentacije, ali je vrijeme koronavirusa sve odgodilo do danas, vjerujući da dobri Bog dobro zna pravo vrijeme.“
Svima okupljenim Davor Terzić otpjevao je svoju pjesmu o svetom Josipu:
Josipe naš ponizni, glavaru obitelji,
Bogu vjeran poslušan, čuvaj narod hrvatski,
koji tebe odabra, zaštitnikom nebeskim,
bolesne utješiti, umiruće spasiti,
Josipe naš pravedni, prečisti i premudri.
