U srijedu 22. siječnja 2020. započela je nova Velika pobožnost svetom Josipu koja se već godinama slavi u Nacionalnom svetištu svetog Josipa. Misno je slavlje predvodio mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u zajedništvu s dvadesetak svećenika iz više (nad)biskupija. Prve srijede Velike pobožnosti hodočasnike su predvodili vjernici Župe Presvetog Srca Isusova iz karlovačkog Novog Centra sa svojim župnikom i karlovačkim dekanom preč. Draženom Karačićem.
Nakon pobožnosti svetom Josipu, slijedila je svečana ulazna procesija u kojoj su mladi Karlovca unijeli križ Susreta hrvatske katoličke mladeži te ga postavili u središe Svetišta, pred kojim su okupljeni Josipovi štovatelji, predvođeni biskupom Ivanom, izmolili molitvu za uspjeh i blagoslov SHKM u Zagrebačkoj nadbiskupiji 9. i 10. svibnja ove godine.
U prigodnoj homiliji biskup Ivan je, između ostalog, kazao: „Večeras su mladi unijeli križ u ovo Svetište, s jedne strane da bi ga pokazali svima nama i svoju spremnost da ga nose, a s druge strane je taj križ njih međusobno približio i približava, postao njihovom poveznicom i njihovom zaštitom. Podižući ga stavili su ga pred nas kao poseban znak, premda je u središtu svakoga slavlja oltar i žrtva Gospodinova, križ u koji smo i mi ugrađeni slavljem, ovaj nam križ ima što reći za našu sadašnjost, za ono što je pred nama moleći zajedno s mladima i moleći za mlade. U središtu je našega zajedništva Bog koji je postao čovjekom, koji je došao da bi nas ozdravio, da bi nas oslobodio, i to pobjeđujući najvećega neprijatelja, onoga koji dijeli, razdire čovjeka, unosi neistinu koja nas udaljava jedne od drugih”, kazao je biskup Ivan te nastavio: „danas smo u ovome Svetištu čuli kako je David, a iz njegova roda potječe sveti Josip, pobijedio Filistejca Golijata, uz zanimljivu naznaku da David nije u ruci imao mač. I ta stranica iz Biblije, koja može zbuniti okrutnošću, govori nama danas kada se nađemo pred Golijatima našega života, koji izgledaju veći, snažniji, nepobjedivi, da ne gubimo pouzdanje u Gospodina, jer Bog je očitovao svoju vjernost u Davidovu pouzdanju kojim je hrabrio i druge: ‘Neka nikome ne klone srce!’
U ovomu Svetištu tu riječ čujemo od Josipa, koji progovara šutnjom s pouzdanjem u Gospodina, neka nikome ne klone srce. To je vidljivo u zagovoru svetoga Josipa, to je vidljivo u koracima naših mladih! Bog je u tome trenutku djelovao u prilog naroda. Često, vjerujem i mi u srcu osjetimo, ali i čujemo pitanje – kada će Bog djelovati tako da bude nama očitovano, u sadašnjosti, u našim životima? Ne zaboravimo, braćo i sestre, da tu Božju moć osjećamo upravo u onome što je Krist učinio, On je djelovao i ostao s nama i djeluje i danas. Kada će nam Bog pomoći? Taj vjernički upit i molba ima odgovor. Bog jest pomogao, Bog je pobijedio, očitovao se pobjednik u križu, Gospodin koji je pokrenuo, ponajprije pokrenuo je čovjeka da mu se obrati, da prepozna na križu pobjedu koja svakoga neprijatelja udaljava od nas. Večeras dolazimo pitajući Gospodina što nam je činiti. Što nam govori? I vjerujem da svatko od vas u srcu nosi neki lik Golijata, različite su životne okolnosti u kojima nam se čini da je nešto jače od nas. To predajmo Gospodinu s pouzdanjem, ne imajući mač u rukama, nego dovoljno poniznosti, dovoljno otvorenog srca, mekanog srca, ne okorjelog, koje će upiti ono što nam Bog govori!
Svatko od nas poznaje svoga Golijata života. No, jednako tako poznaje da Gospodin svojih ne ostavlja! I ono što nam u prvi mah izgleda kao poraz, kao nemogućnost, Bog preobražava u blizinu i u pobjedu! Ovih dana, ovih tjedana, nastojimo pripremiti susret koji je naš hod, ali jednako tako i hod za druge. Poziv je i mladima da se uključe kao dragovoljci, kao volonteri koji će pripremiti ovaj susret i za druge. I, dragi mladi, neću vas poticati, motivirati da se uključite na neki poseban način. Ovdje pred Gospodinom, pred svetim Josipom, osluškujte što vam govori i srce će vam reći na koji se način možete uključiti, vođeni geslom, Marijinim geslom ‘Štogod vam rekne, učinite!’ Kada je Gospodin birao Davida, nije ga birao po izvanjskoj snazi, birao ga je po srcu. I upravo srce Gospodin gleda, ne gleda niti naše tjelesne sposobnosti, niti umne sposobnosti, nego srce. Tim srcem Gospodinu dolazimo, tim srcem preobražavamo svijet! Tim srcem donosimo slobodu drugima, a sveti Josip zna što nam je potrebno! I kada nam ne ostaje ništa osim šutnje ili poneke suze, ne zaboravimo da i tada činimo dobro koje dolazi iz srca dodirnutog Gospodinom”, zaključio je biskup Ivan.
Pri kraju misnog slavlja svoju vjeru u Boga i povjerenje u Josipov zagovor svjedočila je Ivana Maradin, studentica socijalnog rada na Zagrebačkom sveučilištu te članica Zajednice mladih katolika ZAMAK iz Karlovca. Ivana je tom prigodom posvjedočila kako joj je prisutnost u Crkvi i u ovom Svetištu veoma važna te da su aktivnosti pri župi poput sudjelovanja u zboru mladih, glumačkoj družini, te animiranju mlađih prijatelja, bili veoma važni u njezinom odrastanju te usvajanju kršćanskih vrijednosti u vlastitom životu: „U početku sam mislila da je zagovor svetog Josipa rezerviran samo za hodočasnike, dok i sama nisam ušla u teškoće polaganja ispita. Nakon molitve krunice svetog Josipa, spoznala sam kao sveti Josip pomaže svima, pa i meni i nama mladima koji u živimo u sjeni njegovog i našeg svetišta.”
Pobožnost svetom Josipu, kao i misno slavlje, prenosila je Laudato TV, te će ubuduće pobožnost i misno slavlje srijedom biti vidljivi na ovoj obiteljskoj televiziji.
{eventgallery event='2020-01-22-PrvaSrijedaVPSJ'attr=images mode=tiles max_images=120 thumb_width=200 offset=0}
