Radost Božića, Ivane Ćavar, akademske slikarice i profesorice na Likovnoj akademiji u Širokom Brijegu nova je izložba postavljena u Galeriji "Martin Borković" u Karlovcu. Izložbu je otvorio Stanko Špoljarić, likovni kritičar uz prisustvo mons. Antun Sente, ml., voditelja Galerije i rektora Nacionalnog svetišta svetog Josipa.
U sam program otvaranja uvela je Monika Pranjić, dr. med. izvevši koralni napjev Veni, Veni Emanuel, a na kraju nekoliko skladbi na klaviru izvele su učenice Glazbene škole Karlovac Regina Horvat i Lee Loo.
Pozdravljajući umjetnike i prijatelje umjetnosti mons. Sente je naglasio kako je ovo deveta postavljenja izložba ove godine u ovoj Galeriji što dokazuje da je Nacionalno svetište osim duhovnog i kulturno središe. Nadalje, uz lijepi broj ljubitelja umjetnosti koji rado dolaze na otvaranje novih umjetničkih izdanja posebnost ove Galerije je i u tome što izložena djela gledaju brojni hodočasnici koji rado posjećuju Svetište, a onda i izložena umjetnička djela u Galeriji koja je sastavni dio Nacionalnog svetišta svetog Josipa kazao je mons. Sente.
Božić se slavi i djelima kojima pojedinci darovanim, odnjegovanim talentom i zanosom umjetničkim činom produbljuju teme od blagovijesti do bogojavljenja, s centralnom točkom Isusovog rođenja u štalici. U modernoj hrvatskoj umjetnosti na izuzetno dojmljiv način to čini Ivana Ćavar. U njezinom opusu različitih tematskih interesa značajan je dio posvećen sakralnim motivima (uz božićne teme tu su i prizori križnoga puta i Kristovog uskrsnuća). Ivana je vjerskim predanjem i umjetničkim nadahnućem znane teme uzdigla osobnošću pogleda do sinteze vlastitog u univerzalnom. Vjerske istine prihvaća iskrenošću uvjerenja upisujući ga izgrađenim likovnim jezikom u djela prepoznatljivog, osobnog stila. U ozračju nenametljive liričnosti, doživljaj duhovnog izrasta iz dojma ljepote, ne tek izvanjske, već unutrašnjeg naboja radosti, Ivaninog pokretača stvaranja, darovanog talenta, predanog daru Kristovog dolaska. S poniznošću ljudskog i snagom umjetničkog Ivana u kreativnoj iskri nalazi puninu primljene i predane poruke, obogaćujući sebe i nas.
U likovnom smislu polazi od potke činjeničnog, dajući joj preobrazbom narativnog nove karakteristike realističnog. Ivana mjerom osobne rukopisnosti stilizira figurativno u pročišćenom prostoru svojevrsne idealizacije. Likovi izrastaju na lagano vibrantnoj površini satkanoj blago geometriziranim elementima, metodično strukturiranoj, tvoreći slikovitost prizora, pravu likovnu i sadržajnu svečanost. Svojim vertikalitetom figure sugeriraju uzlet, ako ne fizički, tada svakako duhovni, gdje boja i svjetlo ulaze u svaku „poru“ slike, šireći se k dubini prostora i rasporedu prvog plana. Paletom odmjerene zvučnosti i difuznošću svjetla (stvarnog i simboličnog) stvorena je ambijentalna cjelovitost likovno-apstraktnog no sadržajem bogatog prostora. Ivana se koncentrira na sukus motiva, s pažnjom na kolorističku orkestraciju, na suptilni odnos boja.
Isprepliću se blistavost i smiraj, s mijenama intenziteta vrijednosti. Ivanin senzibilitet za bojui tanahnost svjetla ponudio je neospornom likovnom profinjenošću dojam slutnje vječnosti, nebeske ljepote u zaštićenim interijerima zbilje na zemlji. Dragi su to prostorizačudnosti (prisutne neovisno o dobi čovjeka) i meditacije, stanja koja uvijek rezultiraju radošću i zahvalnošću. Obavijeni svetošću, kazao je tom prigodom prof. Špoljarić.
Na kraju izložbe autorica Ivana uputila je riječi zahvale svima koji su pomogli pri otvaranju izložbe kao i svim prisutnim posjetiteljima. Izložba će biti otvorena do sredine veljače. AS