„Božićna je noć za nama; noć u kojoj smo susreli svjetlo Kristova rođenja. Čestitam svima današnju svetkovinu, dok nas božansko Dijete očekuje raširenih ruku, da bi nam darovalo svoju ljubav, život i radost.“ Ovim riječima, mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, započeo je, na svetkovinu Božića, misno slavlje, u 9 sati, u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Svetu misu slavio je u zajedništvu s fra Antom Crnčevićem i mons. Antunom Senteom ml., rektorom Svetišta.
Mons. Šaško govorio je u homiliji o Božiću kao svetkovini hrabrosti. U hrvatskom jeziku za hrabrost se kaže još i „srčanost“. Hrabrost se ne može svesti na mržnju koja je nasilna, nego na otvoreno srce koje je sigurno. Hrabar je ponajprije Bog, koji ima srca, koji otvara svoje srce i ulazi u našu povijest kao čovjek, premda ga taj isti svijet želi odstraniti i odbaciti. Božja se hrabrost ne tiče nekog nejasnog svijeta, nego naših života. On ostaje vjeran i onda kada mi smatramo da smo potpuni gospodari svojih života. Ne dolazi na silu, nego malen, riskirajući da ga previdimo, da ga smatramo nepotrebnim, da ne shvatimo da je on srce povijesti i korijen našeg života.
Božić se pokazuje i kao naša hrabrost, nastavio je biskup Šaško, jer Božjemu dolasku odgovara naš put koji mijenja smjer: od izgubljenosti, udaljenosti i samoće do povratka k Bogu. Na današnji dan se postaje vjernicima i provjerava kakvi smo vjernici jer danas Bog traži da ga prihvatimo, a ne On nas, naše tjeskobe i molbe. Potrebna nam je hrabrost, otvorenost srca da bismo bili vjernici, kršćani. Potrebna je hrabrost za učenje govora ljubavi u gorčini i boli. Potrebna je hrabrost da bi se ostalo vjernicima i onda kada se nude jednostavniji, a nepošteni putevi; kada se promiče zakon čopora i život bez vrijednosti. Božić je za nas blagi i sveti dan, ali ujedno dan hrabrosti vjerovanja i ljubavi. Potrebna je otvorenost srca, hrabrost da bismo voljeli i ovo vrijeme, ovaj svijet i ljude, život s njegovim ushitom i plesom, kao i s njegovim jecajima i vapajima. Mons. Šaško istaknuo je svetog Josipa kao primjer kako govor srca ima svoju snagu, jer je upravo Josip pokazao kako se živi hrabrost vjere u poslušnosti Bogu, u nejasnoćama životnih okolnosti. Prisjetivši se naših branitelja u šatorima u zagrebačkoj Savskoj ulici kao i branitelja širom Domovine, predvoditelj euharistijskog slavlja završio je propovijed riječima: „Ne zaboravimo da je nekada dovoljna riječ, izrečena u ljubavi, jer joj Bog tada daje snagu da postane tijelom, našim životom.“
Cijelu homiliju mons. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog, možete preuzeti ovdje: 
Foto: Matija Barberić
