Uz samu autoricu o izložbi su govorili Stanko Špoljarić, povjesničar umjetnosti, don Vjenceslava Kujundžić, župnik na Mertkojaku te mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu kao organizator izložbe koju je otvorio prof. Josip Botteri Dini poznati umjetnik iz Splita. U glazbenom dijelu sudjelovali su članovi VIS-a “Agnus”.
Stanko Špoljarić tom se prigodom prisjetilo citata: “Ruka daje i uzima, stvara ona ponekad i misli” kojega možemo primijeniti na opus Iris Mihatov Miočić. Ona radi s punom ljudskom, umjetničkom i vjerskom odgovornošću, te želi ući u svjetove i posebnosti velikana Crkve i hrvatskoga naroda, da svojim slikarskim činom poveže njihovo vrijeme, svoj doživljaj i meditaciju te tu duhovnost unese u ovo naše vrijeme. Iris gradi sliku realističnom marnošću koja traži vid koncentracije koji ne bi bio moguć da iza toga ne postoji meditativni vid svjetla. Ona polazi iz doživljaja svjetla koje donosio određeni blaženik, svetac ili sluga Božji, gdje u svojim slikama počinje graditi, elementom pohale ruci, odnosno akumulira sva njezina htijenja i sposobnost. Dakle, ruka nije prazno sredstva za realizaciju slike, već je ona ono što nosi trag duhovnosti. Nadalje, slike autorice Iris su koncentrirane na sam lik, ali iza toga postoji oplemenjeni i duhovni prostor, prostor duhovnoga treptaja, slutnja pejzaža i svitanja i zalaska sunca. Vidimo likove koji nose aureolu u onoj uobičajenoj formi, ali ta je forma trag s neba, prodor svjetla sa strane, razigranost svjetlosnih silnica, a onda dostojanstvenost, ozbiljnost i prisnost samoga lika, kazao je Stanko Špoljarić.
Pozdravljajući okupljene don Vjenceslava Kujundžić, župnik domačin posebno se osvrnuo na prikaz sluge Božjega kardinala Franje Kuharića riječim: Gledam njegove žive i pitam se da li je sa sklapanjem njegovih očiju zatvorena najsvjetlija stranica hrvatske povijesti. Nadalje pred likom dragog kardinala Alojzija Stepinca, kojega mi častimo i štujemo i svetim zovemo, ali još uvijek čekamo njegovo proglašenje svetim. Kakva onda sudbina čeka kardinala Kuharića, dali ista ili slična? Gledam i druge divne likove naše povijesti. Mi tuđu povijest učimo, tuđe svece znamo i štujemo, a svoju povijest i svoje svece zaboravljamo i sve prepuštamo zaboravu. A naš dragi papa Ivan Pavao II, poučio nas je da moramo pamtiti vlastitu povijest, nikako je ne prepustiti zaboravu i živjeti kulturu sjećanja i pamćenja, ali nikako kulturu zlopamćenja, kazao je tom prigodom don Vjenceslav.
Autorica Iris Mihatov Miočić kazala je kako je za Split vežu drage uspomene jer je za vrijeme Domovinskog rata imala priliku boraviti kod svoje rodbine u Splitu. Posebnu milost osjetila sam u trenutku kada me mons. Antun Sente, rektor Josipova svetišta pozvao da naslikam hrvatske svece i blaženike. U tome prepoznajem još jednu veliku ulogu svetog Josipa u mome životu, kojemu i večeras zahvaljujem za obnovljenju plodonosnih odnose unutar obitelji. Isto tako zagovor hrvatskih svetaca i blaženika osjećam kao nešto što posebno. Od kada sam počela slikati hrvatske svece i blaženike, pa sve do ovog vremena putovanja izložbe uistinu osjećam veliku pomoć naših blaženka i svetaca. Kao da sam s njima i sa svojim obitelji postigla neki dogovor. Moja je cijela obitelj sudjelovala u stvaranju ove izložbe. Moje moj je životni prostor ujedno i moj atelje. Suprug i djeca davali su mi sugestije, ali i pozirali za neke slike. Tu je uistinu bilo puno dirljivih trenutaka. Prije prianjanja stvaranju određene slike proučila sam životopis blaženika ili sveca što je bila i dobra duhova pouka meni samoj. Ti su sveci ostavili na mene veliki trag, i na moje služenje mojoj Crkvi, župi i obitelji. Stoga osim što mi je drago da sam mogla naslikati hrvatske duhovne velikane preporučam i svima vama da ih zazivate i molite im se. Oni su meni otvorili mnoga vrata, zaključila je slikarica.
Josip Botteri Dini prilikom otvorenja je kazao kako su ovakva slavlja posebna ali i rijetka. Nekad toga uopće nije bilo. Prije ove izložbe nikada se hrvatskih sveci nisu tako detaljno, cjelovito, a napose zajedno prikazivali. Taj svijet hrvatskih svetaca nikad nam nije predočen ovako dokumentarno. Naša umjetnica Iris, bavi se ozbiljnim slikarstvom u kojem je krenula od akademizma prema iluminizmu prem osvjetljavanju mraka. Možda bi tema ove izložbe mogla biti “Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze”. Naime to se može primijeniti na svakog sveca. Svaka ova slika je duhovni svjetionik. Slikarica je ovim likovima dala ljudske crte, ali one su sve produhovljene. Krenula je iz jednostavne tamne plohe u koju je unosila boje života, više života duše nego tijela. Donijela je lik likovnim sredstvima, ali ta likovna sredstva su ustupila pred svjetlošću. Stoga su sve te boje, boje svjetla. Želim da i svi vi sa sobom ponesete tu iskru svjetla koju ja iščitavam iz prezentiranih slika kazao je tom prigodom prof. Botteri.
