Župljani Župe Presvetog Srca Isusova, predvođeni župnikom i karlovačkim dekanom preč. Draženom Karačićem, hodočastili su, 3. veljače 2016. u Nacionalno svetište svetog Josipa i u zajedništvu s brojnim hodočasnicima častili svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske, povodom treće srijede Velike pobožnosti. Uz karlovačkog dekana, koji je predvodio misno slavlje, koncelebrirali su preč. Vladislav Mandura, dekan Karlovačkog vojnog dekanata i mons. Antun Sente ml., rektor svetišta. Svetu misu pjesmom je obogatio zbor Župe Presvetog Srca Isusova.
Preč. Karačić propovijedao je da je svakom čovjeku bez obzira na dob potreban netko tko će ga voditi, čuvati i ljubiti, tko će ga razumjeti i čuti i tko je spreman sići s Neba i reći da Nebo nije daleko, a tu osobu može pronaći u liku svetog Josipa. Naglasio je da u svim životnim neprilikama i poteškoćama, u trenucima ostavljenosti i beznađa, kada se čini da nema rješenja, svatko može zazvati svetoga Josipa i on će mu sigurno pomoći. Karlovački dekan propovijed je završio riječima:„Čovjeku ne treba puno da bi živio! Treba mu djelić Neba kako bi bio zadovoljan i radostan! Pa taj djelić Neba želimo i večeras ponijeti iz ovoga Svetišta u svoje domove, u svoje obitelji, na svoja radna mjesta i u ovu našu, često puta tmurnu, svakodnevnicu! Jedan savjet, manje televizije, manje politike, manje psovke, manje sekiranja, a više molitve, dolazimo radosniji, lakši, dolazimo, uistinu, brže do Neba koje se i večeras spustilo, kao i ona mana u pustinji, da bi barem malo dotaknulo svojom rosom, jednom kapljom svakoga od nas. Ponesite tu manu u slici ove Riječi, u slici Nebeskoga Kruha koji će se lomiti na oltaru i u slici i zagovoru svetoga Josipa.“
Kao i prethodne dvije srijede, pri kraju svete mise uslijedilo je svjedočanstvo vjere jedne od osoba iz javnog života, a ovom prigodom svjedočio je Jozo Barišić, novinar, reporter, voditelj i urednik u informativnom programu HRT-a. „Bog je u mom životu stvarno učinio čuda ali ne vjerujem zbog toga ili od tada. Vjerujem od kad znam za sebe. Jesam li to zaslužio, ne znam. Eto Nebo me dotaknulo dok sam još bio u utrobi svoje majke. Što god da mi se dogodilo Bog je bio sa mnom. Jesam li tu ljubav zaslužio, nisam. Padao sam, ali Bog me uvijek dizao. Čudesa su mi se događala, ali ne vjerujem zbog njih.“ poručio je okupljenim vjernicima te im posvjedočio o teškom trenutku kroz koji je njegova obitelj prolazila kada su saznali da njihovo nerođeno dijete ima downov sindrom i nagovaranju liječnika na abortus, te o čudu kada je to dijete rođeno potpuno zdravo i bez ikakvih poremećaja. Ipak, kao najveće čudo s kojim se često susreće istaknuo je praštanje na koje ga potiče njegova vjera: „Najveće čudo za mene je kad se s nekim doista posvađate, kad vam netko učini neko zlo da smognete snage oprostiti. To je za mene najveće čudo. Kroz vjeru sam mogao spoznati taj osjećaj istinskog opraštanja.“
Na kraju svete mise vjernici su častili svetog Josipa uz pjesmu i hod oko zavjetnog kipa u Svetištu, nakon čega je uslijedio blagoslov grla, kako je to uobičajeno na blagdan svetog Blaža.
{eventgallery event=’2016_02_03-Treca_srijeda_Velike_poboznosti_svetom_Josipu’ =images mode=tiles max_images=40 thumb_width=200 offset=0}
Propovijed preč. Dražena Karačića, karlovačkog dekana, možete preuzeti i poslušati ovdje:
Svjedočanstvo Joze Barišića možete preuzeti i poslušati ovdje:
