Dječji zbor "Josipove pahuljice" i ministranti Nacionalnog svetišta svetog Josipa iz Karlovca na svom tradicionalnom godišnjem hodočašću pohodili su Sisačku biskupiju u subotu 16. siječnja 2016. godine. Predvođeni svojim župnikom i rektorom mons. Antunom Senteom i s. Dominikom Šašo, mladi Karlovčani najprije su se zaustavili u prekrasnoj crkvi svete Marije Magdalene u Selima kod Siska gdje ih je dočekao župnik vlč. Mato Sukalić, te ih upoznao sa znamenitostima i poviješću ove posavske ljepotice.
Uz stručno vodstvo kustosice Ivane ministranti i "Josipove pahuljice" razgledali su sisačku utvrdu Stari grad i oduševili se prikazom povijesne bitke kod Siska 22. lipnja 1593. godine u kojoj je prvi put kršćanska vojska porazili do tada neporažene Osmanlije. Mali hodočasnici nastavili su svoj hod obalom Kupe te se upoznali sa znamenitostima drevne Siscije o kojima im je pripovijedao negdašnji sisački župnik mons. Sente, a sada njihov voditelj. Pred sisačkom katedralom Uzvišenja svetog Križa goste iz Karlovca dočekao je katedralni župnik preč. Marko Karača sa svojim suradnicima te im zaželio dobrodošlicu. O povijesti sisačke katedrale malim pjevačima i ministrantima govorila je gospođa Spomenka Jurić, ravnateljica Dijecezanskog muzeja u Sisku.
Posebni radosni susret bio je sa sisačkim biskupom mons. Vladom Košićem koji se prisjetio kako je i sam bio karlovački kapelan dok je bio mladi svećenik te izrazio radost što su za mjesto svog hodočašća izabrali baš biskupijski grad Sisak i Kvirinovu biskupiju kojoj je nekad pripadao i grad Dubovac dok Karlovca još nije ni bilo.
Nakon pogledanog filma o sisačkoj bogatoj povijesti i biskupovog blagoslova karlovački hodočasnici, oslađeni darovanim slatkišima, uputili su se prema biskupijskom marijanskom svetištu u Gori u obnovljenu i posvećenu crkvu, prema zapisima, iz vremena vitezova templara koji su je izgradili u dvanaestom stoljeću. Otpremljeni blagoslovom čuvara svetišta don Paška Glasnovića male hodočasnike je u gradu Glini dočekao vlč. Ivica Mađer, glinski župnik, te ih uz crkvu upoznao s bogatom poviješću grada Gline pokazujući im kuću u kojoj je Josip Runjanin skladao hrvatsku himnu "Lijepa naša domovina". Prolazeći kroz Viduševac, rodnu župu s. Dominike Šašo, hodočasnici su se zaustavili kod spomen obilježja "Tenk" postavljenog u znak sjećanja na veliku pobjedu Hrvatskih oružanih snaga i predaju 21. korpusa neprijateljske vojske u akciji "Oluja" 1995. godine.
Ovakvim studijskim hodočašćem djeca i mladi karlovačke župe BDM Snježne upoznali su se s bogotom poviješću kršćanstva na području Sisačke biskupije i vjernosti hrvatskog naroda Isusu Kristu i Katoličkoj crkvu.
O darovanoj i uzvraćenoj ljepoti zapisala je jedna Siščanka
Svaka naša molitva i pjesma neka bude dar Tvojoj vječnoj ljubavi
Da je Sisak grad neobičnih vremenskih pojava dobro nam je poznato još od Susreta hrvatske katoličke mladeži 2012. godine kada je g. Zoran Vakula putem radio valova najavljivao rijeku svjetlosti koja će preplaviti Sisak i Sisačku biskupiju, i vjerujte bilo je tako. Ti mladi, njih oko 30 tisuća, a i mi s nešto većim brojem godina bili smo poput kapljica Cesarićevog „Slapa“. No nije bilo potrebe za postavljanjem pjesničkog pitanja „Što u njem znači moja mala kap?“ Osjećali smo značenje svog postojanja u tom slapu života, radosti, vjere i ljubavi. I ljepote. Ne mogu ne spomenuti ljepotu združene, nasmijane, vedre katoličke mladosti. Prisjećam se tih dana s osobitom radošću. I neopisivom sjetom… I opet ću spomenuti onu izreku za koju više i ne znam čija je, a koju tako rado citiram: „Život, to nisu oni dani koji su prošli, nego oni koje smo zapamtili.“
Da, svi ti dani koji su prethodili i obilježili sam Susret hrvatske katoličke mladeži 2012. godine u Sisku utkani su živote Siščana, su taj „pravi“ život. I osobito u današnje vrijeme kada brojni mladi odlaze trbuhom za kruhom ne samo iz Siska, nego odasvud iz Lijepe Naše, milina je sjetiti se kako je tih par dana Sisak bio napučen mladošću, cijelim jednim novim gradom, ukoliko brojčano gledamo. Zbio se grad mladosti u jednom drevnom gradu… Ah uspomene…
Ne znam kako ste vi odgajani ili kako danas odgajate svoju djecu. Ima više „sistema“, kao npr. sistem nagrade i kazne, no, nažalost čujem kako ima i onih koji odgajaju djecu po sistemu kazne bez nagrade. Koji je učinkovitiji? Ima i jedan sistem, ne znam da li je znanstveno priznat, ali ga godinama primjenjuje mons. Antun Sente, ml. Nazvala bih ga „sistem pružanja nove i nove prilike te davanja nagrade“. Za taj „sistem“ mogu posvjedočiti kako uistinu djeluje bez obzira o kojoj se dobnoj skupini odgajanika radi. Nemojte misliti da su odrasle osobe isključene.
E, da se sad malo vratim vremenskoj prognozi. Što su nam najavili „Vakulini mališani“ za subotu 16. siječnja 2016. godine? Kakvo vrijeme su nagovijestili? Najaviše kišu! No, od te kiše u Sisku ne bijaše ništa, nije je bilo ni u tragovima. Unatoč zastrašujućim prognostičkim kartama s ucrtanima raznoraznim frontama, kapljicama i opakim minusima, Sisak se osvjetlao sunčanom svjetlošću! Prkosan je to grad. Eh da, zbila se i toga dana sasvim neobična vremenska pojava: šarene Pahuljice lepršaše na sve strane našim gradom.
Da, vjerujem da ste povezali zbrčkani početak, radi se o nagradnom hodočašću ministranata župe Blažene Djevice Marije Snježne i dječjeg pjevačkog zbora „Josipove pahuljice“ koji redovito ministriraju odnosno pjevaju na svetim misama u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Po njihovoj vlastitoj želji, klinci su u pratnji rektora Svetišta mons. Antuna Sente, ml. i njegove suradnice č.s. Dominike Šašo, odlučili obići Sisačku biskupiju.
Stojim pred sisačkom katedralom, gledam prema Kupi a odjednom mi pažnju zaokupi šaroliko mnoštvo klinaca, malih, razigranih, istina formiraju oni nekakvu procesiju, trude se držati red, onako dvoje po dvoje, jedni iza drugih, no ipak ih ima na sve strane. Kako su maleni! – kaže Spomenka. A gle koliko ih ima – velim ja. Marija se samo smješka, pa ona je naša najvjernija ministrantica. Zna ona dobro što su nagradna hodočašća koja monsinjor Sente organizira.
I bilo mi je prelijepo taj dan, u srcu ostade zapis radosti. Mali Karlovčani učinili su da još jedan dan utisnem u svoje sjećanje, taj 16. siječanj 2016. godine postao je dio mog života koji nije samo prošao, nego sam ga zapamtila.
Razmišljam kako je lijepo vidjeti djecu koja se jednako vesele dok pjevaju pred Isusom na križ uzdignutom, no isto tako se vesele radi odlaska u popularni „Mekić“, djecu koja se sa zanimanjem zaustavljaju pred kipom vlč. Petra Žagmeštra, pa raspituju o jaslicama u katedrali. O da, sve detalje je o tim jaslicama rekao mons. Sente malim posjetiocima, osim jednog podatka, da su napravljene u vrijeme kada je on bio kapelan u Sisku i to po njegovoj ideji uz odobrenje naravno tadašnjeg župnika preč. Alojzija Petranovića. A to je vrijedno spomena. S jednakim zanimanjem i pažnjom klinci su u biskupijskoj dvorani sv. Ivana Pavla II. pratili izuzetan film „Fragmenti“ o povijesti grada Siska, a poslije isto tako pažljivo birali bombone kojima su ih nudile naše č.s. Smilja i č.s. Edita. O Bože, kako je jednostavna ova dječja radost…
Šarene Pahuljice zamiču iza zida, slušam njihove glasove, raduje me njihov smijeh, pratim pogledom kako trčkaraju, njišu se „cofeki“ na kapama…. Da mi je dalje s njima i da svi zajedno još jednom otpjevamo:
Mi želimo uzdić Isusa
Visoko da cijeli svijet vidi Ga
Snaga je Ime Njegovo Jedini put do nebaMi želimo, mi želimo, mi želimo uzdić Isusa… Antonija Tomazinić dipl. iur. {eventgallery event=’2016_01_16_Hodocasce_ministranata’=images mode=tiles max_images=35 thumb_width=200 offset=0}
