I.Proslov Ivanova Evanđelja je čudesan. On je i uvod i zaključak, i sažetak i produžetak, vrhunac izrijeka i podloga za širenje pogleda; on govori o početku i o završetku, o daru i poslanju, o prihvaćanju i odbijanju, o tami i o svjetlu, o Bogu i čovjeku…
Ipak, u tome predivnom spletu razvidna je središnja rečenica: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama. To središte objavljuje ljubav; to središte izaziva i istodobno ga se pokušava ukloniti iz sadržaja Božića.
I zbilja, ako prođemo našim gradovima i selima; ako bliže razmotrimo sadržaje koje nam nude mediji (a bezbroj ih je koji nose ime Božića: od kuhanja do koncerata; od gospodarstva do zabave); ako pozorno slušamo razgovore na Božić, možemo li reći da je središnji sadržaj Božićnoga Evanđelja vidljiv, da se može osjetiti Bog, Božja Riječ postala tijelom?
II.Ovdje u svetištu svetoga Josipa ovoga Božića smo radosno zagledani u Dijete koje odražava otajstvo milosrđa. Bog je postao čovjekom, prihvatio tjelesnost, kako bi osjećao i suosjećao s nama.
Tako današnja svetkovina jasno pokazuje da kršćanstvo nije tek lijepa misao, nego je susret s Bogom, njegov dodir, pogled, glas, pružene ruke, izliječene rane, vraćeni osmijeh, ljudsko tijelo, oživljeno Duhom Svetim i hranjeno ljubavlju.
Današnje nas slavlje poučava o tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa. Kršćanski nas nauk uči što nam je činiti, ako želimo otkriti otajstvo Isusa Krista kao otajstvo svoga života. Dijete u jaslama je vječna, Božja Riječ postala tijelom koje govori milosrđem. U njegovu je tijelu sva ljudskost, cijelo čovječanstvo i svatko od nas.
Ozračje jaslica govori o cjelokupnome životu Isusa Krista: o njegovu rođenju, muci, smrti i uskrsnuću. Tako jaslice očituju istinu da je Božić radostan ako gladna nahranimo, žednoga oslobodimo žeđi, ako siromaha odjenemo i ako primio stranca, ako bolesnomu služimo, ako pohodimo zatočene i pokopamo mrtve. Svjetlo Božićne noći osvjetljava tjelesna djela milosrđa. Sva su se ta djela odrazila u Isusovu životu.
U samome prizoru Marije, Josipa i Isusa koji traže suosjećanje sva su ta djela dobila svoju vrijednost. Te je noći postojala i glad i žeđ, i siromaštvo i prisutnost stranaca; naviješten je silazak Boga u našu bolest, u zatočenost i umiranje.
III.Običavamo reći da dijete, dolazeći na svijet, ugleda svjetlo dana. Isus je ugledao svjetlo Noći; on je bio Svjetlo koje tama nije mogla obuzeti. Slika tame ne odnosi se samo na tijelo, koje može biti pritisnuto bolešću i nemoći. No, tijelo je mrtvo bez duha i bez oduševljenja.
Zato, uz tjelesna djela postoje i duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika ukoriti, žalosna i nevoljna utješiti, uvrjedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Boga moliti.
Nisu li to djela koja vidimo kao milost u životima Marije i Josipa, u povezanosti Isusova rođenja i njegove žrtve na križu? Lako je naslutiti koliko su, u raznim potrebama, bili dragocjeni savjeti, poučavanje; koliko je bilo upozorenja zbog grješnoga postupanja, koliko utjehe i opraštanja uvrjede, podnošenja nepravde i molitve.
IV.Dobro je primijetiti da su sva djela milosrđa u odnosu prema čovjeku. Riječ Božja koja je postala tijelom otkrila nam je ne samo Boga koji je Ljubav, nego i čovjeka kao stvorenje ljubavi; objavila nam je da se čovjek ostvaruje primajući ljubav i darujući ju svojim bližnjima, pokazujući ju djelima.
Ako želimo doživjeti radost, to je svakomu čovjeku moguće čineći djela milosrđa. Ne postoji čovjek koji u bilo kojemu trenutku ne bi mogao učiniti jedno od navedenih djela; niti postoji čovjek koji ne treba jedno od tih djela.
Sjetimo se toga, braćo i sestre, dok dolazimo u ovu crkvu. Lijepo je da ovdje Vrata milosrđa imaju širok prag, dovoljno širok da prođe dvoje ljudi, da zastanu zajedno na pragu, da jedni drugoga podupiru i pomognu prijeći u otajstvo zajedništva Crkve koja od prvih početaka ispovijeda svoju vjeru u središnjoj istini Božića, da je Riječ postala tijelom.
Na pragu nismo sami; taj prag su Očeve ruke i njegov zagrljaj; na tome pragu učimo kako biti milosrdan, jer nema većega milosrđa, nego povesti, ponijeti svoga brata i sestru do stola Gospodnjega. Pritom se ne misli na daleke i nepoznate, nego na bližnje. Jer kako ćemo biti milosrdni prema onima koje ne poznajemo, ako smo nemilosrdni prema onima s kojima živimo, s kojima se susrećemo svakoga dana.
Božja je Riječ je postala tijelom, da bi naša tijela, vidljivost našega života, bila prepoznata kao Božji govor milosrđa.
Amen.
