Uono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici.
On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!
Ta progonili su tako proroke prije vas!«
Riječ Gospodnja.
Osnovna tema Isusova propovijedanja bilo je kraljevstvo nebesko. Kakvo je to kraljevstvo? To je kraljevstvo:"vječno i sveopće kraljevstvo, istine i života, svetosti i milosti, pravde ljubavi i mira". Svaka država ima zakone, pa i Božje kraljevstvo. Blaženstva iz današnjeg Evanđelja Ustav su Božjeg kraljevstva! Kada ih slušamo zvuče čudno, čak nepoželjno! Tko od nas želi biti siromašan,tužan, gladan i žedan pravednosti… Upravo se u tim blaženstvima u tom " Ustavu" Božjeg kraljevstva pokazuje ono što se na brojnim mjestima u Sv. Pismu govori: "Božji puti nisu i naši puti" Bog razmišlja drugačije od čovjeka! Čovjek teži za vanjskim i zemaljskim, a Bog proniće " srca i bubrege", gleda na nutrinu. Tijekom povijesti postojali su, a i danas postoje ljudi kojima je nebesko bilo važnije od zemaljskog. Mi ih nazivamo sveci. Danas ih se sjećamo i molimo ih da nas i naše pokojne zagovaraju pred Bogom da se okupimo u Božjem kraljevstvu.