U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.
Riječ Gospodnja.
Bartimej sin Timejev, jest slijepac kojeg su drugi odbacili. Bio im je neugodan, vjerojatno loše izgledao, prosjak neugodna mirisa, čovjek koji nije dobro došao. Tako su se prema njemu odnosili ljudi onog vremena. No kod Boga nije tako. Poznata su nam imena apostola i još nekih likova iz Isusova vremena. Među njih ubrojeno je i ime ovog "jadnika". Oni koji su ljudima nevrijedni Bogu su veoma važni. Zanimljivo, osim njegova imena zapisano je i ime njegova oca da se točno zna tko je i od koga je. Zato jer je Bogu važan! Na isti je način svatko od nas važan Bogu, poseban mu je i jedinstven.
Bartimej je to dobro shvatio i zato ga nije bilo strah vikat i tražiti od Isusa pomoć. A ljudi oko Isusa, bez svog stava, najprije ga utišavaju, a onda sokole. Na žalost i današnji je čovjek često takav prevrtljiv. Baš mu zato treba božanski putokaz da znade pravilno djelovati. Mnoge stvari činimo u neznanju, možda čak i u dobroj vjeri. No, da bi ispravno postupili potrebno nam je Božansko vodstvo i vjera da Bog sve može okrenuti na dobro. Baš poput i kao kod Bartimeja.
Još jedan detalj koji puno govori. Kad je Bartimej čuo Isusov poziv baci je sa sebe ogrtač. Ima tu puno simbolike. Riješio se prosjačenja, starog života, i tako slobodan dolazi pred Isusa, tek tada Isus čini čudo.
Učinimo i mi isto i čudo otvaranja očiju neće izostati – vjerujte!
