„U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.”
Riječ Gospodnja.
Evanđelist Marko donosi nam jedan događaj koji ima veliku vjersku, a k tome i ljudsku pozadinu. Isus prolazi kroz pogani kraj; Tir, Sidon,“ Galileju pogansku“. Upravo u tom kraju susreće „gluhog mucavca“ neki prijevodi govore o gluho-nijemoga. Zbog svoje nevolje gluho-nijemi je izoliran od svijeta. Ne čuje što se u svijetu događa i ne može izreći što se u njemu samome događa. Isus kao i u brojnim drugim slučajevima čini čudo i liječi. Ovo čudo ima dvostruko značenje. Prvo je vjersko značenje. Kada to čudo povežemo sa prorokovanjem proroka Izaije: “ Sljepačke će oči tada progledati, uši se gluhih otvoriti…nijemi će jezik klicati“, vidimo da se radi o tome da „ pohodi Bog narod svoj“. Radi se o znaku, mesijanskom znaku, po kojoj Izraelski narod prepoznaje da je Bog u njihovoj blizini. Nebeski Otac po Sinu, Isusu susreće svoj vjerni narod, a taj Božji narod danas smo mi. Ljudsko – vjerska pozadina ovoga čuda još je zanimljivija. Taj nesretnik dok je bio gluhonijem nije imao normalni odnos prema drugim ljudima. Bio je osuđen na tišinu samoće. Isus liječeći, čovjeka vraća u ljudsku sredinu, ponovno mu vraća kako bi sv. Pavao rekao: „ puninu života“. Ako se malo zamislimo možemo se i mi naći u životnoj okolnosti tog gluhonijemoga čovjeka. Budimo iskreni, kako smo često gluhi za brojne stvari u životu! Kako smo često gluhi za potrebe svojih bližnjih! Kako često nijemi kad moramo reći nešto dobro ili priznati neko zlo! Isus kada je čudesno ozdravio gluhonijemoga izrekao je riječi: Effata – Otvori se! Neka i nama po svojoj prisutnosti i svojom riječi otvori uši za potrebe naših bližnjih i odriješi jezik da znamo pravom riječju pristupiti bližnjima i dati Bogu hvalu!
