U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.« Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«
Riječ Gospodnja.
Kamo, kuda, kome da idemo? – pita apostol Petar. Niti on ne razumije u potpunosti Isusa, ali pun povjerenja, priznaje mu: ti imaš riječi života vječnoga, ti nam donosiš nadu života koji ne prestaje, već se kod Boga u punini ostvaruje. Ti nas Isuse učiš o svijetu kako ga je Bog zamislio, ti nam pokazuješ kako nahraniti ne samo tijelo, nego i dušu, ti nam otkrivaš cilj za koji se isplati uložiti svoj život, ti nam omogućuješ ispunjen život.
Svatko ima puno pravo i slobodu ići svojim putem, živjeti kako hoće. Isus se nije posebno trudio da zadrži one koji su otišli, još manje je bio spreman učiniti kompromis i malo ublažiti svoje riječi. Njegovi su se učenici odazvali na njegov poziv, ali nisu bili vezani uz njega po dužnosti; i oni su, vidimo, mogli otići.
Braćo vjernici, danas smo pozvani iznova izabrati kome ćemo služiti, koga ćemo slijediti. Sigurno da nije uvijek ugodno ni lako ići Božjim putem, putem kojim nas Isus Krist vodi, putem na koji nas Duh Sveti poziva, ali ima li koji drugi smjer i koji drugi cilj koji bi bio vredniji i uzvišeniji nego taj kojim u vjeri hrabro kročimo kroz nevolje i borbe života do blažene vječnosti.
