U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’«
Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Riječ Gospodnja.
Hrana koju blagujemo kod svete mise je kruh o kojemu govori današnje evanđelje, to je blagoslovljeni kruh koji smijemo blagovati kao vrhunac misnog slavlja, kruh koji se nalazi u središtu našeg kršćanskog života, a o tom kruhu čuli samo danas Isusa ovako govoriti: "Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta."
Te su riječi Isusovim slušateljima bile sablazan, no vjerujem da su nama one razlog velike utjehe i ohrabrenja. Mi po Isusu, tj. po pričesti njegovim tijelom, putujemo u nebo.
Imamo priliku hraniti se kod Božjeg stola često. Velika je čast moći redovito slaviti euharistiju i jesti od nje u vjeri da nas po njoj Isus privlači bliže Bogu Ocu, da po njoj primamo snagu za život, da po njoj rastemo u ljubavi za bližnje, da izdržavamo sve kušnje i tegobe življenja i da se po njoj mijenjamo, posvećujemo, suobličujemo Isusu Kristu, Jedinorođenome Božjem Sinu.
