U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Riječ Gospodnja.
Čitajući komentare teologa na ovaj evanđeoski ulomak, otkriva se dubina i bogatstvo sadržaja o kojemu se može razmišljati. U ovom odlomku evanđelist nam otkriva jedan detalj o onome što se dogodilo nakon umnažanja kruha. Naime, Isus je rekao učenicima neka sakupe preostale ulomke da ništa ne propadne. Isusu je bilo stalo da ono višak bude sačuvan i iskorišten. Time nam daje vrijednu pouku da ne bacamo hranu, odnosno da vodimo računa o tome da je svaki zalogaj dragocjen i svet i da nemamo pravo na razbacivanje.
Gospodin Isus ovdje i nas potiče da skupljamo ulomke te da u skromnosti i zahvalnosti blagujemo darovani kruh, u punoj svijesti da preostalim ulomcima možemo nahraniti gladnoga. I kad bi društvo u kojemu živimo dijelilo viškove koji preteknu od obilnih stolova, u svijetu ne bi bilo gladi ni bijede.
