Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Riječ Gospodnja.
U današnjem evanđelju ne nalazimo uskrsloga Isusa: imamo samo prazan grob i ljude koji preplašeno trče simo tamo ne znajući gdje je tijelo Gospodinovo. Marija Magdalena, žalosna, misli da je netko ukrao Isusovo tijelo. Isto i apostol Petar, gleda prazan grob, ali ne zna što se s Isusom dogodilo. Jedini koji je povjerovao u uskrsnuće bio je neimenovani učenik, za kojeg se navodi da ga je Isus ljubio. Za vjeru u uskrsnuće nisu dovoljne emocije i ljubav, nisu dovoljni niti razum i logika: za vjeru je potreban drugačiji pogled na stvarnost koji ne možemo steći sami – vjera je dar koji primamo od Boga. Posljednje Isusove riječi na ovom svijetu, prije nego što je umro na križu, bile su: Dovršeno je. Što je dovršeno? Dovršeno je Božje stvaranje svijeta: svanuo je novi, osmi dan, dan uskrsnuća za cijeli svijet, Krist na križu, privući će k sebi i konačno k Bogu, sve ljude. Zahvalni za dar vjere kojom vidimo Uskrsnuće u praznom grobu Isusovu, slavimo ovaj blagdan i slavimo život koji imamo od Boga na ovome svijetu, a sada, po uskrsnuću Kristovu, imamo ga i za neprolazno nebesko kraljevstvo. Idimo svijetom svjedočeći uskrsnu vjeru i pomažući da Bog postane vidljiviji svima koji su potrebni njegove uskrisujuće prisutnosti. Sretan vam Uskrs!
