Prof. Markus Tymister, profesor liturgike i sakramentalne teologije na Papinski atenej svetog Anzelma, predvodio je misno slavlje u srijedu 1. srpnja 2026. godine u Nacionalnom svetištu i bazilici svetog Josipa u Karlovcu. U koncelebraciji su sudjelovali preč. Vlado Drnetić, dekan i župnik Župe Uzvišenja Svetog Križa u Svetom Križu Začretju, te mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa.
Liturgijsko pjevanje animirali su članovi župnog zbora „Ivan Bradica“ iz Svetog Križa Začretja uz orguljsku pratnju dr. Božidara Jakovića.
Na početku misnog slavlja mons. Sente pozdravio je okupljene Josipove hodočasnike, među kojima su bili posebno zamjetni brojni suradnici svetokriškoga župnika Vlade Drnetića. Oni su zajedno sa svojim župnikom u Karlovac hodočastili zahvaljujući Bogu za uspješno organizirano ovogodišnje tradicionalno proštenje kod kapele svetog Vida na Komoru Začretskom.
Govoreći o tome hodočašću, mons. Sente podsjetio je kako se u malom mjestu Komor Začretski, sjeveroistočno od Svetog Križa Začretja, na 366 metara nadmorske visine nalazi kapela svetog Vida, jedno od najpoznatijih zagorskih prošteništa i vidikovaca. Crkve posvećene svetom Vidu redovito su građene na uzvisinama, odakle svetac simbolično „sve vidi“. Kapela se prvi put spominje 1334. godine, dok je današnja građevina podignuta oko 1630. godine. Glavni oltar posvećen je svetom Vidu, a od 2000. godine kapela je temeljito obnovljena. Uz nju se nalazi i drvena župna kuća, a zbog iznimnog položaja s toga se mjesta pruža pogled na velik dio Hrvatskog zagorja i okolnih planina. Danas je Sveti Vid jedno od najljepših zagorskih hodočasničkih mjesta i vidikovaca, gdje se svake godine, dvije nedjelje nakon blagdana svetog Vida, okuplja nekoliko tisuća vjernika.
U homiliji je prof. Tymister polazeći od evanđeoskog izvještaja o ozdravljenju dvojice opsjednutih u genezaretskom kraju istaknuo kako se u tome odlomku ne naglašava samo čudesno ozdravljenje, nego i reakcija ljudi kojima je Isus poremetio njihove životne planove.
„Isus je ozdravio dvojicu opsjednutih, ali je time poremetio planove svinjarima i stanovnicima toga mjesta. Njihova je pozornost bila usmjerena na vlastite interese i zaradu. Bez obzira na veliko dobro koje je učinio, zamolili su ga da ode iz njihova kraja jer nisu bili spremni prihvatiti Božji plan“, zanimljivo je primijetiti da su pritom više misli na sebe i svoje svinje, a ne na onu dvojicu nesretnika kojima je Isus pomogao. I nama se pitati jesmo li u opasnosti da u brizi za materijalna dobra žrtvujemo ozdravljenje i oslobođenje čovjeka u potrebi rekao je propovjednik.
Povezujući evanđelje sa životom svetoga Josipa, istaknuo je da je i Josip morao odustati od vlastitih planova kako bi prihvatio Božju volju. „Bog je poremetio i Josipove planove. Imao je svoje snove i svoje životne zamisli s Marijom, ali ih je Bog usmjerio prema ostvarenju svoga spasenjskog nauma. Josip je bio ugledan čovjek iz Davidove loze, a Marijina trudnoća stavljala ga je u vrlo nezgodan položaj pred ljudima. Ipak, nije slijedio svoje planove, nego Božje.“ Stoga i mi trebamo: „osluškivati Božji glas kako bismo mogli ispuniti njegov plan u svome životu. Moramo biti spremni da i nama Bog katkada poremeti naše planove kako bi ostvario svoje, jer su njegovi planovi uvijek put prema našem istinskom dobru“, zaključio je prof. Tymister.
Na završetku misnog slavlja mons. Sente predstavio je životni put i znanstveni rad predvoditelja slavlja Istaknuo je kako je don Markus Tymister rođen 25. veljače 1965. u Aachenu u Njemačkoj, a od 1978. godine živi u Hamburgu. Nakon završene isusovačke gimnazije studirao je filozofiju i teologiju u Münsteru te u Rimu na Papinskom zavodu Germanicum et Hungaricum i Papinskom sveučilištu Gregoriana. Za svećenika Nadbiskupije Hamburg zaređen je 10. listopada 1990. godine. Nakon svećeničkog ređenja nastavio je specijalistički studij liturgije na Papinskom institutu svetog Anzelma u Rimu, gdje je magistrirao 1993., a doktorirao 1996. godine. Njegovo znanstveno područje osobito obuhvaća liturgiju sakramenata, pri čemu povezuje pastoralno iskustvo, teološko promišljanje i liturgijsku praksu Crkve. Djelovao je u više župa Nadbiskupije Hamburg, predsjednik je dijecezanske liturgijske komisije te član Prezbiterskog vijeća. Od 1997. godine predaje liturgiku i sakramentalnu teologiju na Papinskom ateneju svetog Anzelma u Rimu, a 2023. imenovan je redovitim profesorom povijesti i liturgije sakramenata. Sudjeluje u formaciji svećenika i đakona te je član više znanstvenih i uredničkih vijeća, a od 2024. godine i član Znanstvenoga vijeća časopisa „Bogoslovska smotra“.
Zahvaljujući na riječima dobrodošlice, prof. Tymister podijelio je i svoje osobno svjedočanstvo o povezanosti s Hrvatskom i hrvatskim jezikom.
Ispričao je kako je hrvatski počeo učiti još početkom devedesetih godina kada je, na poziv bogoslova iz Gornje Stubice, prvi put došao u Hrvatsko zagorje. Tada se susreo s gornjostubičkim župnikom preč. Špoljarom koji nije govorio ni njemački ni talijanski, dok on nije znao hrvatski, pa su se, kako je rekao uz osmijeh, sporazumijevali latinskim jezikom.
To ga je iskustvo potaknulo da ozbiljnije uči hrvatski jezik. Po povratku u Rim redovito je u zavodu Germanicum et Hungaricum sjedio za stolom s hrvatskim bogoslovima te je postupno usvajao hrvatski jezik. Kasnije je više puta uz Gornju Stubicu pastoralno boravio u župama Porečke i Pulske biskupije, gdje je dodatno usavršio hrvatski, tako da danas na njemu može slaviti svetu misu i propovijedati.
Posebno je pohvalio liturgijsko slavlje u karlovačkoj bazilici. „Kao profesor liturgije mogu posvjedočiti da je ovo bila najljepša liturgija koju sam kao svećenik i profesor liturgije predvodio u Hrvatskoj. Primijetio sam svečanu ulaznu procesiju, uporabu kadionice i svijeća te mogu posebno pohvaliti ministrante koji su uistinu pravi poslužitelji oltara“, rekao je.
Na kraju je govorio i o životu Crkve u Njemačkoj, istaknuvši kako u posljednjim godinama zamjećuje ohrabrujuće znakove. “Kao dugogodišnji župnik u Hamburgu primjećujem da posljednjih godina na nedjeljnim euharistijskim slavljima sudjeluje sve više vjernika. Možda ih nema više tijekom radnih dana, ali nedjeljom ih je sve više. Isto mi potvrđuju i drugi svećenici moje biskupije. Zanimljivo je da su to često novi ljudi koje prije nismo susretali u redovitom pastoralnom životu župa. To je pomalo suprotno slici koju često dobivamo kroz medije i različita izvješća o Crkvi u Njemačkoj. U tome vidim određenu sličnost između Njemačke i Hrvatske. Razlika je ponajprije u načinu na koji se o životu Crkve javno govori pa i od nekih crkvenih službenika”, zaključio je prof. Markus Tymister.
Pri kraju slavlja povodom trideset godina svećeništva mons. Sentea, preč. Vlado Drnetić uručio je slavljeniku licitarsko srce ukrašeno logom Svetog Križa Začretja, rodne župe, grbom Zagrebačke nadbiskupije, i sisačke biskupije, te grbom bazilike svetog Josipa ispisujući tako mjesta i službe proteklih 30 godina svećeničkog služenja mons. Sente.
