U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.« Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."
Riječ Gospodnja
Gospodin se nikada neće umoriti pozivati nas na svoju gozbu punog stola ljubavi. Štoviše, u njegovoj svečanoj dvorani ima mjesta za mnoge. Naše je čuti, prepoznati i odzvati se Božjem pozivu. Često možemo čuti od brojnih propovjednika kako ističu misao: "Ako je Bog na prvom mjestu sve drugo je na svojem mjestu". Na žalost ima ljudi koji misle da će urediti svoj život i ispuniti ga radošću ako vrijeme potrebno za Boga iskoriste za osobne prioritete. Može li malo dijete biti na gubitku ako više vremena provodi uz svoju majku? Majka najbolje zna što je djetetu potrebno, hrani ga, ući ga, snaži ga, … Bog je zapravo naš otac i naša majka, još i više, on nas je stvorio. Stoga vrijeme provedeno u njegovoj prisutnosti samo nas još više ispunjava radošću i svakom drugom kvalitetom. Ipak, nešto moramo i sami učiniti: obući svečano ruho. Kao što svojom odjećom pokazujemo poštovanje odnosno prilagodbu prema osobi ili događaju isto je tako potrebno srce, razum i volju obući u stav poštovanja i prihvaćanja Boga. Tada je sve ispunjeno za veliko veselje i radost tijela, srca i duše.
