Nakon misnog slavlja srijedom u bazilici svetog Josipa u Galeriji Martin Borković pri Nacionalnom svetištu otvorena je izložba „Pejzaž i vedute prožete svjetlom“ akademskog slikara Alema Biočića, u organizaciji Udruge „Biskup Martin Borković“ u srijedu, 29. travnja 2026.
U programu su, uz autora, sudjelovali rektor Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente ml. i povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić. U glazbenom dijelu programa nastupili su članovi župnog orkestra sv. Ivana Krstitelja iz Rečice. Izložbu je otvorila zamjenica gradonačelnika Karlovca Ivana Fočić.
Tom je prigodom Stanko Špoljarić, među ostalim, kazao: „Umjetnik, kada gradi motiv vezan uz određenu zemljopisnost, pa čak i kada je riječ o čistoj imaginaciji, uvijek izrasta iz prostora u kojem postoji, živi i stvara. Alem Biočić pejzažist je posebnog tipa. Pokazao mi je slike iz ranijih razdoblja koje su nedvojbeno vezane uz klasičnu estetiku, ali istodobno nose suvremeni senzibilitet – hvatanje onoga trenutka ljepote koji je prepoznat, prenesen i utkan u trajanje.
To je pristup povezan s tradicijom koja nije kruta forma ni zadatost pravila, nego slikarski svijet unesen u poznato kao autentični umjetnički izraz. Ova izložba, premda naizgled radikalnija, donosi pejzažizam, odnosno vedute koje nam – iz uzdignutih vizura, gotovo panoramske širine kadra – stvaraju stanja i situacije u kojima ljepota doista živi i pulsira.
Dok smo gradili postav izložbe, sve sam snažnije osjećao energiju tih umjetničkih silnica – centripetalnih i centrifugalnih sila. Upravo se tu događa umjetnost: u kretanju prema jezgri slike i odmicanju od nje. Osjeća se struktura slikarske gradnje, središnji motiv čija križna organizacija – odnos horizontalnog i vertikalnog – može zadobiti i teološko značenje. Ta geometrija nije izdvojena datost, nego integralni dio slike.
Riječ je o filigranskom tkanju: svaki, pa i najmanji detalj, svaka likovna partikula ima svoju čitkost, logiku i odnos sa susjednim formama te s cjelokupnom kompozicijom i njezinim pulsiranjem. Time se otvara prostor prema dimenzijama u kojima slika, iako racionalno strukturirana unutar zadanih okvira – komornih ili širih – svojom energijom nadilazi te granice.
Prostor je promišljen i racionalan. U samoj jezgri slike, u iskonskoj slikarskoj tvorbi, nalaze se velike plohe – zemaljska i nebeska polja – satkana od odmjerenih kolorističkih odnosa. Održati logiku slike na kolorističkoj razini, kao što to Alem postiže, doista je rijetkost.
Pejzaž je ovdje i dio sakralne umjetnosti – ne u strogosti kršćanske ikonografije, nego u umjetničkom predanju i zahvalnosti. Sam autor kaže da je riječ o unutarnjem pejzažu. Upravo je to najveća istina ove izložbe: emocija i sposobnost da se promatrano prevede u vlastitu slikarsku zakonitost. Ne zakonitost provjerenih i sigurnih pravila, nego onu koja proizlazi iz osobnog izraza, gdje svaka slika ulazi u dijalog s drugima, ali i sa samom sobom – kroz već spomenute, nenametljive, ali ključne detalje.
U tom vatrometu boja prepoznajemo umjetnika kojemu je pejzaž odraz neprekinutog traganja – ne samo za slikarskom originalnošću, nego i za vlastitim identitetom. Pejzaž tako postaje svojevrsni autoportret: odraz psihologije, emocija i unutarnjih stanja koja nose umjetničko djelo. Ovaj pejzaž je uzbudljiv, lirski i dramatičan“, ustvrdio je Špoljarić.
Mons. Antun Sente ml., voditelj Galerija Martin Borković pri Nacionalnom svetištu, tom je prigodom kazao: „Alema poznajem još od 1999. godine, kada sam došao na službu župnog vikara u Sisak. Promatrajući ova njegova djela, a poznat mi je i njegov pasionski opus, mogu reći sljedeće: Nebeski Jeruzalem slika je savršenog, ali i duhovnog grada. Sadašnji Jeruzalem velik je grad koji izaziva mnoga previranja, osobito je to bilo u starim vremenima. Unatoč brojnim razaranjima, i danas, kada u njega uđete, dobivate dojam lijepog i posebnog grada, upravo zbog njegove duhovne dimenzije. To je grad uz koji su vezane tri velike svjetske religije i posebno je važan nama kršćanima.
Upravo taj zemaljski Jeruzalem nas usmjerava prema nebeskom Jeruzalemu – savršenom gradu u kojem su sama ljepota i dobro, sam Bog. Poznavajući djelić Alemove duše i promatrajući ove njegove slike, mogu naslutiti taj nebeski Jeruzalem. Rečeno nam je da su to pejzaži – i slažem se s tim – no ja u njima prepoznajem križ, postavljen u savršenom pejzažu, štoviše u vrtu. A nebeski Jeruzalem lijep je upravo po križu, zasađenom u gradskom vrtu, ali križu uskrsloga Krista. Poznati su mi i neki Alemovi križevi. Iako se on ponekad opire tome da je riječ o sakralnoj umjetnosti, snaga umjetničkog djela jest i u tome da promatrač vidi i više nego što je sam autor možda želio prikazati“, kazao je, među ostalim, mons. Sente.
Nakon što se slikar zahvalio organizatorima izložbu je otvorila Ivana Fočić, koja je tom prigodom istaknula: „Ovom prigodom želim zahvaliti organizatorima na trudu, predanosti i ljubavi koju su uložili kako bi ova izložba zaživjela i bila predstavljena publici. Posebno želim istaknuti kako je umjetnik u ovu izložbu utkao duboko osobno iskustvo – svoje emocije, proživljeno braniteljsko nasljeđe, obiteljsku povezanost i duhovnu dimenziju. Upravo ta slojevitost daje njegovim djelima posebnu snagu i autentičnost koja nadilazi samu likovnost i ulazi u prostor osobnog i univerzalnog. Zbog toga smatram da je Galerija Martin Borković pri Nacionalnom svetištu idealno mjesto za ovakvu izložbu – prostor koji svojom duhovnom i kulturnom dimenzijom dodatno produbljuje doživljaj umjetničkog djela.“
Izložba Pejzaž i vedute prožete svjetlom Alema Biočića može se razgledati nakon misnih slavlja do kraja svibnja.
