Povodom Dana i proslave zaštitnika Karlovačke županije Svetog Josipa Radnika služeno je misno slavlje u bazilici sveto Josipa u Karlovcu u četvrtak 29. travanja 2026. godine. Misno je slavlje predvodio preč Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji u zajedništvu s više svećenika karlovačkim dekanom mons. Antunom Senteom ml., rektor Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa, policijskim kapelanom vlč. Andrijom Markačom, župnikom svetog Lovre na Vivodini, vlč. Antunom Kolićem, župnikom Sveta Tri Kralja na Baniji, vlč. Dujom Kurtovićem, župnikom sv. F. Ksaverskog na Švarči, te fra Sinišom Pucićem, župnim vikarom Presvetog Trojstva u Zvijezdi dok je đakonsku službu vršio fra. Andrej Jozić. Ljepoti misnog slavlja doprinijeli su ministranti bazilike te s. Blandina i s. Robertina.
Pozdrav
Pozdravljajući okupljene vjernike predvođeni karlovačkom županicom Martinom Furedek Hajdnik te s drugim predstavnicima vlasti i javnih službi, preč. Pavlaković je kazao kako smo okupljeni danas u ovom svetom prostoru „Manje papinske bazilike“, u Nacionalnom svetištu svetoga Josipa, da Bogu prinesemo zahvalnu žrtvu za našu Karlovačku županiju – za njezinu prošlost, sadašnjost i budućnost. Naš zagrebački nadbiskup, mons. Dražen Kutleša, zamolio me da vam prenesem njegove čestitke i molitveno zajedništvo u našem današnjem spomenu, što rado i činim. Ovo nije samo protokolarno okupljanje. Ovo je, za nas vjernike, trenutak milosti jer Crkva nas danas podsjeća da nijedna zajednica – pa ni ova naša – ne može živjeti bez korijena u Bogu. Kao dijete ovoga Grada, kao duhovni sin ove Župe i Svetišta, stojim danas pred vama s osobitom zahvalnošću, ali i s dubokim osjećajem odgovornosti: da zajedno prepoznamo gdje nas Bog danas vodi. U ovoj euharistiji želimo zahvaliti: za dar života na ovoj zemlji između naših rijekâ; za ljude koji su je stvarali i branili; za obitelji koje su ovdje rasle i rastu; za vjeru koja nas je održala i koja nas i danas nosi.
Ali, želimo i moliti: za ozdravljenje ranâ koje još bole; za dar nade koja ne razočarava; za budućnost koja se ne može graditi bez Boga.
U prigodnoj homiliji preč. Matija je između ostalog kazao te se zapitao: Nije li i naša Karlovačka županija na neki način slična onoj Antiohiji iz navještenog prvog misnog čitanja? Prošla je kroz raspršenost: kroz ratna stradanja; kroz odlazak mnogih svojih sinova i kćeri u inozemstvo; kroz tihe kuće koje su ostale bez dječjega smijeha. I danas, kad stojimo pred stvarnošću: iseljavanja mladih, nesigurnosti rada, malobrojnih obitelji i oskudice duhovnih zvanja možemo se zapitati: Ima li ova zemlja budućnosti? Ima li naša županija budućnosti?
Ali, upravo tu odzvanja riječ Božja: „Ruka Gospodnja bijaše s njima.“ Ne kaže – sve je bilo lako. Ne kaže – sve je bilo uređeno. Nego: Bog je bio s njima! I to je, predragi, temelj svake nade.
Isus ne govori najprije o uspjehu, nego o odnosu: slušati njegov glas. To je pitanje identiteta našega naroda, jer problem našega vremena nije samo gospodarski, nije samo demografski, nije samo politički. Najdublji problem jest gubitak sluha za Boga! Kad čovjek više ne sluša Boga: gubi orijentir, gubi smisao, gubi hrabrost za život. S tim činjenicama onda dolazi i sve ostalo: i strah, i odlazak, i praznina. Zato današnje Evanđelje, današnja Božja riječ, nije samo utjeha. Ono je i poziv: vratiti se slušanju Božjega glasa!
Na ovaj svečarski Dan ne možemo ne izraziti iskrenu zahvalnost svima onima koji nose odgovornost za našu Karlovačku županiju. Zahvaljujemo vodstvu županije, gradova i općina, svima koji – često daleko od očiju javnosti – svakodnevno rade za dobro ljudi ovog našeg kraja, jer nije uvijek lako nositi odgovornost za zajednicu: tražiti rješenja u ovim nesigurnim vremenima; stvarati uvjete za bolji život; brinuti za mlade, obitelji i starije.
Crkva prepoznaje i cijeni svaki trud koji ide za opće dobro. Kako često ističe naš zagrebački nadbiskup mons. Kutleša: „Odgovornost za zajednicu nije samo upravljanje, nego služenje čovjeku u njegovu dostojanstvu.“ Zato danas molimo da Gospodin dadne mudrost onima koji vode, hrabrost u donošenju odluka i srce koje uvijek ostaje okrenuto čovjeku.
Naša Karlovačka županija svoj Dan obilježava o blagdanu svetoga Josipa Radnika. Josip Radnik pokazuje da rad nije kazna, nego sudjelovanje u Božjem planu stvaranja; rad nije samo sredstvo zarade, nego put čovječjeg dostojanstva; rad nije samo napor, nego oblik ljubavi prema obitelji i društvu, ali još i dublje: Sveti Josip je najprije zaručnik Blažene Djevice Marije i čuvar Isusa, a tek onda radnik. To pak znači da rad dobiva smisao tek kad je ukorijenjen u odnosu s Bogom i ljubavlju prema bližnjima.
U tom svjetlu želimo razumjeti i našu Županiju: napredak neće doći samo iz projekata nego iz ljudi koji rade pošteno, koji ne traže prečace i koji nikada ne odustaju. Zato je sveti Josip Radnik savršeni zaštitnik za Karlovačku županiju – on nas uči da nema napretka bez rada, ali ni pravoga rada bez Boga!
Ako želimo govoriti o budućnosti Karlovačke županije, onda, dakle, moramo govoriti o radu. No, ne bilo kakvom radu, već radu koji je pošten, odgovoran, usmjeren na opće dobro i prožet solidarnošću. Kako je svojedobno s ovoga mjesta, u jednom slavlju, upravo rekao mons. Ivan Šaško, naš zagrebački pomoćni biskup: „Rad koji ne vidi čovjeka postaje teret; ali rad koji vidi čovjeka postaje blagoslov.“
Ovaj kraj duboko je utkan u povijest obrane naše domovine Hrvatske i u nedavnom, pobjedničkom Domovinskom ratu dao je neizmjerno mnogo.
Zato danas, s ovoga mjesta, s posebnim poštovanjem spominjemo hrvatske branitelje, zahvaljujemo onima koji su položili svoje živote na oltar Domovine i nosimo u srcu njihove obitelji. Bez njihove žrtve ne bismo danas ovdje slobodno slavili; ne bismo imali ovu našu voljenu Hrvatsku i ne bismo imali ovu dragu nam Županiju kakvu imamo.
Crkva ne osuđuje one koji odlaze, ali Crkva mora ohrabriti one koji ostaju jer ova zemlja ima ljepotu, ima povijest, ima vjeru, ima potencijal… No, iznad svega – ima Božju prisutnost i zato pitanje nije samo: „Gdje je lakše živjeti?“ nego: „Gdje me Bog želi?“
Ako nema obitelji – nema naroda. Ako nema duhovnih zvanja – nema Crkve. To nije statistika. To je duhovna stvarnost. Zato danas trebamo obnoviti tri stvari: povjerenje u život, otvorenost daru djece i molitvu za duhovna zvanja.
Danas su ovdje i oni koji nose odgovornost za ovo naše društvo. I vama Crkva ne govori politički, već evanđeoski – vlast nije privilegij, nego služenje; moć nije cilj, nego odgovornost; uspjeh nije mjerilo, nego pravednost!
Sveti Josip nije vladao. On je služio i zato je velik!
Najveća opasnost našega vremena nije samo kriza rada ili demografije. Najveća opasnost je gubitak sluha za Boga! Narod koji prestane slušati Boga gubi smjer, gubi nadu, gubi budućnost. Podsjeća nas na to i papa Lav XIV. ovim riječima: „Nada nije optimizam, nego odluka da vjerujemo kako Bog i danas djeluje u povijesti.“
Čestitam svima Dan Karlovačke županije. Vivat, crescat, floreat! (Neka živi, raste i cvjeta!) Na mnogaja ljeta! Zaključio je propovjednik.
Prije samog misnog slavlje predstavnici vlasti i braniteljskih udruga kod križa položili su vijence i svijeće te predvođeni vlč. Andrijom Markačem pomolili se za poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje.
Uvod i homilija u euharistijskome slavlju
svagdana utorka 4. Vazmenog tjedna
u Nacionalnom svetištu bazilike sv. Josipa u Karlovcu-Dubovcu
(‘Proslava ‘Dana Karlovačke županije’ o slavlju sv. Josipa Radnika)
Utorak, 28. travanj 2026., u 9 sati
Matija Pavlaković
rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i
ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji
Uvod
Poštovana gospođo Županice Karlovačke županije sa suradnicima,
cijenjeni predstavnici društvenog i javnog života grada Karlovca i Karlovačke županije,
draga subraćo u prezbiteratu; mnogopoštovane sestre redovnice,
poštovani pripadnici hrvatske vojske i policije,
dragi hrvatski branitelji,
poštovani predstavnici znanstvenih, obrazovnih i kulturnih institucija,
dragi hodočasnici u ovo Josipovo svetište!
Okupljeni smo danas u ovom svetom prostoru „Manje papinske bazilike“, u Nacionalnom svetištu svetoga Josipa, da Bogu prinesemo zahvalnu žrtvu za našu Karlovačku županiju – za njezinu prošlost, sadašnjost i budućnost. Naš zagrebački nadbiskup, mons. Dražen Kutleša, zamolio me da vam prenesem njegove čestitke i molitveno zajedništvo u našem današnjem spomenu, što rado i činim.
Ovo nije samo protokolarno okupljanje. Ovo je, za nas vjernike, trenutak milosti jer Crkva nas danas podsjeća da nijedna zajednica – pa ni ova naša – ne može živjeti bez korijena u Bogu.
Kao dijete ovoga Grada, kao duhovni sin ove Župe i Svetišta, stojim danas pred vama s osobitom zahvalnošću, ali i s dubokim osjećajem odgovornosti: da zajedno prepoznamo gdje nas Bog danas vodi.
U ovoj euharistiji želimo zahvaliti: za dar života na ovoj zemlji između naših rijekâ; za ljude koji su je stvarali i branili; za obitelji koje su ovdje rasle i rastu; za vjeru koja nas je održala i koja nas i danas nosi.
Ali, želimo i moliti: za ozdravljenje ranâ koje još bole; za dar nade koja ne razočarava; za budućnost koja se ne može graditi bez Boga.
Zato, otvorimo srca Gospodinu koji nam danas govori: „Moje ovce slušaju glas moj… i ja im dajem život vječni.“
Skrušimo se i molimo radost oproštenja za sve čime smo ranili Kristovo tijelo nepoštivanjem bližnjih.
Ispovijedam se.
Homilija
Liturgijska čitanja: Dj 11, 19-26; Ps 87; Iv 10, 22-30
Draga braćo i sestre u Kristu!
1. Božja riječ koju smo danas čuli donosi pred nas dvije snažne slike: jednu iz Djela apostolskih, a drugu iz Evanđelja po Ivanu.
U Djelima apostolskim slušali smo o prvim kršćanima koji, raspršeni progonstvom, dolaze u Antiohiju i ondje naviještaju Gospodina Isusa. I kaže Sveto pismo: „Ruka Gospodnja bijaše s njima i velik se broj obrati Gospodinu.“
U Evanđelju, pak, slušali smo Isusa koji kaže: „Moje ovce slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.“
To su dvije rečenice koje mogu biti sažetak naše današnje stvarnosti: Bog djeluje – ali traži ljude koji slušaju.
2. Nije li i naša Karlovačka županija na neki način slična onoj Antiohiji iz navještenog prvog misnog čitanja? Prošla je kroz raspršenost: kroz ratna stradanja; kroz odlazak mnogih svojih sinova i kćeri u inozemstvo; kroz tihe kuće koje su ostale bez dječjega smijeha. I danas, kad stojimo pred stvarnošću: iseljavanja mladih, nesigurnosti rada, malobrojnih obitelji i oskudice duhovnih zvanja možemo se zapitati: Ima li ova zemlja budućnosti? Ima li naša županija budućnosti?
Ali, upravo tu odzvanja riječ Božja: „Ruka Gospodnja bijaše s njima.“ Ne kaže – sve je bilo lako. Ne kaže – sve je bilo uređeno. Nego: Bog je bio s njima! I to je, predragi, temelj svake nade.
Isus ne govori najprije o uspjehu, nego o odnosu: slušati njegov glas. To je pitanje identiteta našega naroda, jer problem našega vremena nije samo gospodarski, nije samo demografski, nije samo politički. Najdublji problem jest gubitak sluha za Boga!
Kad čovjek više ne sluša Boga: gubi orijentir, gubi smisao, gubi hrabrost za život. S tim činjenicama onda dolazi i sve ostalo: i strah, i odlazak, i praznina.
Zato današnje Evanđelje, današnja Božja riječ, nije samo utjeha. Ono je i poziv: vratiti se slušanju Božjega glasa!
3. Na ovaj svečarski Dan ne možemo ne izraziti iskrenu zahvalnost svima onima koji nose odgovornost za našu Karlovačku županiju. Zahvaljujemo vodstvu županije, gradova i općina, svima koji – često daleko od očiju javnosti – svakodnevno rade za dobro ljudi ovog našeg kraja, jer nije uvijek lako nositi odgovornost za zajednicu: tražiti rješenja u ovim nesigurnim vremenima; stvarati uvjete za bolji život; brinuti za mlade, obitelji i starije.
Crkva prepoznaje i cijeni svaki trud koji ide za opće dobro. Kako često ističe naš zagrebački nadbiskup mons. Kutleša: „Odgovornost za zajednicu nije samo upravljanje, nego služenje čovjeku u njegovu dostojanstvu.“
Zato danas molimo da Gospodin dadne mudrost onima koji vode, hrabrost u donošenju odluka i srce koje uvijek ostaje okrenuto čovjeku.
4. Nije slučajno da se nalazimo upravo ovdje, u bazilici i svetištu svetoga Josipa slaveći Dan županije. Znamo kako sveti Josip nije bio čovjek velikih riječi. On: sluša Boga u snu; prihvaća nesigurnost; odlazi u Egipat kao izbjeglica; vraća se bez sigurnosti, radi u tišini i čuva ono što mu je povjereno.
Braćo i sestre, nije li to slika mnogih ljudi ove Županije? Očeva koji su šutjeli i nosili teret; majki koje su čuvale obitelj; ljudi koji nisu imali sigurnost, ali su imali vjeru. Sveti Josip nam pokazuje kako se budućnost ne gradi bukom, nego vjernošću!
Naša Karlovačka županija svoj Dan obilježava o blagdanu svetoga Josipa Radnika. Stvarajući ovu homiliju upitao sam se: Zašto je za zaštitnika ove Županije izabran upravo Josip Radnik? Odgovor je jasan – Josip Radnik pokazuje da rad nije kazna, nego sudjelovanje u Božjem planu stvaranja; rad nije samo sredstvo zarade, nego put čovječjeg dostojanstva; rad nije samo napor, nego oblik ljubavi prema obitelji i društvu, ali još i dublje: Sveti Josip je najprije zaručnik Blažene Djevice Marije i čuvar Isusa, a tek onda radnik. To pak znači da rad dobiva smisao tek kad je ukorijenjen u odnosu s Bogom i ljubavlju prema bližnjima.
U tom svjetlu želimo razumjeti i našu Županiju: napredak neće doći samo iz projekata nego iz ljudi koji rade pošteno, koji ne traže prečace i koji nikada ne odustaju. Zato je sveti Josip Radnik savršeni zaštitnik za Karlovačku županiju – on nas uči da nema napretka bez rada, ali ni pravoga rada bez Boga!
Ako želimo govoriti o budućnosti Karlovačke županije, onda, dakle, moramo govoriti o radu. No, ne bilo kakvom radu, već radu koji je pošten, odgovoran, usmjeren na opće dobro i prožet solidarnošću. Kako je svojedobno s ovoga mjesta, u jednom slavlju, upravo rekao mons. Ivan Šaško, naš zagrebački pomoćni biskup: „Rad koji ne vidi čovjeka postaje teret; ali rad koji vidi čovjeka postaje blagoslov.“
To je, predragi, vizija! Vizija gospodarstva koje ne zaboravlja čovjeka. Vizija društva koje ne mjeri vrijednost samo profitom i vizija zajednice koja zna da se budućnost jedne regije, jednoga kraja gradi znojem, ali i poštenjem.
5. Slaveći Dan ove županije, ne možemo danas ne spomenuti i naše rane. Karlovačka županija nije samo županija rijekâ, tromeđa nad/biskupija Zagrebačke, Sisačke i Gospićko-senjske, već je i županija obrane, žrtve i hrabrosti.
Ovaj kraj duboko je utkan u povijest obrane naše domovine Hrvatske i u nedavnom, pobjedničkom Domovinskom ratu dao je neizmjerno mnogo.
Zato danas, s ovoga mjesta, s posebnim poštovanjem spominjemo hrvatske branitelje, zahvaljujemo onima koji su položili svoje živote na oltar Domovine i nosimo u srcu njihove obitelji. Bez njihove žrtve ne bismo danas ovdje slobodno slavili; ne bismo imali ovu našu voljenu Hrvatsku i ne bismo imali ovu dragu nam Županiju kakvu imamo.
Sjećam se jedne misli izrečene u ovoj bazilici i svetištu koja sažimlje sve ovo što govorim, a glasi: „Sloboda nije dar bez cijene; ona je dar natopljen krvlju onih koji su vjerovali da se isplati dati život za druge.“ I zato naša zahvalnost ne smije biti samo riječ. Ona mora postati poštovanje, odgovornost, mogućnost dostojanstvenog života za sve.
6. Vozeći se našom Županijom, osobito dijelovima koji ulaze u sastav Sisačke i Gospićko-senjske biskupije, često znam primijetiti jednu od, rekao bih, najtežih stvarnosti – odlazak mladih obitelji. Prazne kuće. Tiha dvorišta. Neizrečena pitanja roditelja.
No, ovdje treba biti jasan – Crkva ne osuđuje one koji odlaze, ali Crkva mora ohrabriti one koji ostaju jer ova zemlja ima ljepotu, ima povijest, ima vjeru, ima potencijal… No, iznad svega – ima Božju prisutnost i zato pitanje nije samo: „Gdje je lakše živjeti?“ nego: „Gdje me Bog želi?“
Ako nema obitelji – nema naroda. Ako nema duhovnih zvanja – nema Crkve. To nije statistika. To je duhovna stvarnost. Zato danas trebamo obnoviti tri stvari: povjerenje u život, otvorenost daru djece i molitvu za duhovna zvanja.
Svećenici, redovnici i redovnice ne dolaze iz praznine, oni dolaze iz obitelji koje vjeruju i ovdje smo svi zajedno da učinimo sve kako bi naše obitelji u Karlovačkoj županiji našle sve ono potrebno za miran, stabilan i siguran život u blagostanju i prosperitetu.
Danas su ovdje i oni koji nose odgovornost za ovo naše društvo. I vama Crkva ne govori politički, već evanđeoski – vlast nije privilegij, nego služenje; moć nije cilj, nego odgovornost; uspjeh nije mjerilo, nego pravednost!
Sveti Josip nije vladao. On je služio i zato je velik!
Podsjetimo se… Isus nam kaže: „Moje ovce slušaju glas moj.“ To je ključ svega. Najveća opasnost našega vremena nije samo kriza rada ili demografije. Najveća opasnost je gubitak sluha za Boga! Narod koji prestane slušati Boga gubi smjer, gubi nadu, gubi budućnost. Podsjeća nas na to i papa Lav XIV. ovim riječima: „Nada nije optimizam, nego odluka da vjerujemo kako Bog i danas djeluje u povijesti.“
7. Draga braćo i sestre!
Ako bi sada morao sažeti sve ovdje izrečeno u jednu rečenicu, ona bi glasila: Budućnost Karlovačke županije neće se odlučiti u statistikama, nego u srcima koja slušaju Boga!
I zato, predragi, ako budemo slušali Boga – imat ćemo put; ako budemo gradili obitelji – imat ćemo budućnost; ako budemo molili za duhovna zvanja – imat ćemo Crkvu; ako budemo živjeli pošteno – imat ćemo dostojanstvo, a ako izgubimo Boga – izgubit ćemo i sebe!
Stoga, danas, ovdje, pred svetim likom Josipa, zaštitnika Karlovačke županije, skrušeni molimo: da naučimo slušati, da naučimo vjerovati, da naučimo ostati vjerni kako ova zemlja – naša voljena Hrvatska – ne bi izgubila svoju dušu.
Na tom putu neka nas prati riječ Gospodnja: „Ja im dajem život vječni i neće propasti nikada.“
Čestitam svima Dan Karlovačke županije. Vivat, crescat, floreat! (Neka živi, raste i cvjeta!) Na mnogaja ljeta!
AMEN.
