Nedjeljna čitanja

5. korizmena nedjelja

Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod. Iv 12, 20-33 U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.«

U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«

Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.  Riječ Gospodnja.

Predajući svoj život na križu, Isus spašava svijet. Poput zrna koje se posije u zemlju te umire da bi iz njega nikla nova biljka, kršćani po vjeri žive iz Krista, iz njegove žrtve, iz njegova zrna. Smrt i uskrsnuće su jedna cjelina stvarnosti spasenja.

"Oče, proslavi ime svoje!" uzviknuo je Isus u današnjem evanđelju predajući se očevoj volji. I doista, Bog je proslavio svoje ime po križu, a njegovo ime jest Ljubav! – ljubav prema svim ljudima, i dobrima i lošima, i poslušnima i neposlušnima, i pravednima i nepravednima, i vjernima i nevjernima – svima je dao svega sebe i pružio šansu novog života. A novi život može nastati tek kad stari život umre: i zato mi kršćani "mrzimo svoj život na ovome svijetu." To će reći, odgovaramo na Božju ljubav življenja za druge: ne živimo više samo za svoj želudac i prolazni užitak, već živimo s Kristom u zajedništvu i ljubavi za bližnje, ne mrtvi nego živi, jer naš vječni život je već započeo.

Čitaj dalje

“Sveti Josipe nauči nas sanjati život i živjeti naše snove!”

“Božić tad i sad” Božićna predstava ZAMAK-a

Ususret Božiću u zajedništvu