Dane Mrkonja i Jelena tada Medved vjenčali su se 29. siječnja 1956. godine u crkvi svetog Vida u Lađevcu, a vjenčao ih je vlč. Mijo Oršolić, duhovni pomoćnik, tadašnjem župniku Stjepanu Petovaru, a kumovi na vjenčanju su bili Slavko Strmota i Franjo Valentić. Jelena i Dane prisjećaju se da je u razdoblju od mjeseca dana od 15. siječnja do 14 veljače te 1956. godine vjenčano 15 parova u crvi svetog Jurja u Lađevcu koji je danas na području Gospićko senjske biskupije .
Ubrzo nakon vjenčanja Dane je morao na odsluženje vojnog roka kojega je proveo u Tetovu u Makedoniji i u Slavonskom Brodu.
Dane i Jelena rodili su petero djece: Najstarija Marica udala se za Žarko Ostojića, a djeca su im Tomislav i Andreja. Sin Pavao oženio je Ilonu r. Majeron te imaju kćer Mateju. Kćer Berica udala se za Nenada Seljan i imaju dvoje djece Ivanu i Josipa. Kćerka Mira im je preminula, a najmlađi Josip oženio je Jasminku r. Ivičak te imaju blizance Antea i Elenu te Ivana. Pored navedene djece i unučadi Dane i Jelena imaju petero praunučadi.
Dane i Jelena doselili su se u Karlovca u naselje Borlin kod Marije Radatović, učiteljice i Josipa Furača inženjera cestogradnje koji su međusobno bili polubraća. Nisu osnovali obitelj te su prihvatili mladi bračni par Mrkonja koji će ih uzdržavati, a njima će ostaviti svoje imanje. Sjećaju se i da je Josip poginuo 1973. godine u Božićno vrijeme ispred svoje kuće u prometnoj nesreći za koju su mnogi kazali da je bila namjerno izazvana jer je Josip bio okarakteriziran kao državni neprijatelj ondašnjeg sistema.
Dane i Jelena bavili su se poljoprivredom, iako je Dane uz to radio i u karlovačkog pivari. U najboljim godinama imali su i preko trideset grla različite stoke, volova konja i drugih domaćih životinja. Na različite načine cijelo su vrijeme napredovali, a posebno gaje pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Kad im se jedan vol razbolio ubrzo se pojavio potencijalni kupac. Dane je u početku mislio prešutjeti bolest zbog čega cijelu noć nije mogao spavati, te je na kraju usno san u kojem ga je Majka Božja opomenula da to ne smije činiti, prikrivati istinu, jer je do sada cijeli život sve pošteno zarađivao. Ujutro je to podijelio sa svojom ženom Jelenom te su odlučili da bolesnog vola neće prodati. Kupac je došao i otišao praznih ruku, a za par dana onaj spomenuti vol opet je u potpunosti bio zdrav te i dalje vukao različite zapreke. Od tada posebno časte Blaženu Djevicu Mariju.
Poljoprivredno imanje i danas obrađuje najmlađi sin Josip, samo što on umjesto volova i konja posjeduje više traktora i drugih strojeva. Iako žive u gradu bave se zemljoradničkim poslom i obrađuju velike površine zemlje. Jeleni i Dani drago je da je Josip nastavio gdje su oni stali te upravo na tom svom imanju često okupe cijelu obitelji u radosnom druženju.
Lijepa je činjenica da njihova unuka Elena, studentica kroatistike bliznakinja brata Antuna i sestra Ivana iako slijepa redovito čita na nedjeljnim misnim slavljima. Na sam dan vjenčanja u četvrtak 29. siječnja u Nacionalnom svetištu svetog Josipa slavljena je misa zahvalnica za bogatih 70 godina braka Daneta i Jelene, a njihov župnik mons. Antun Sente posjetio ih je u obiteljskom domu u nedjelju 1. veljače iste godine te blagoslovio slavljenike Jelenu i Daneta s navršenih 70 godina bračnog zajedništva, kao i sve članove ove velike obitelji koji su se došli čestita slavljenicima.
