Mons. Ivan Štironja, porečko pulski biskup predvodio je prvu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu u srijedu 21. siječnja 2026. godine u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Koncelebrirali su dr. sc. Daniel Patafta profesor povijesti i dr. sc. Tomislav Zečević, profesor biblijskih znanosti na KBF-u u Zagrebu, vlč. Kristijan Gatarić, župnik Presvetog Srca Isusova u Novom Centru te mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta. Mnogobrojne hodočasnike predvodili su župljani Presvetog Srca Isusova iz karlovačkog Novog Centra koji su posluživali liturgiju čitanjem i pjevanjem pod vodstvom mo. Krešimira Klarića.
Pozdravljajući okupljene vjernike mons. Sente se prisjetio da je točno prije 200 godina mladić Juraj Dobrila iz Istre došao u Karlovac na školovanje kao siromašan đak, a kasnije je postao biskup i narodni preporoditelj hrvatskog naroda u Istri. Danas nam iz Istre dolazite Vi dragi biskupe donoseći vjeru koju su upravo u Istri učvršćivali spomenuti Juraj Dobrila, mons. Božo Milanović, blaženi Miroslav Bulešić i toliki drugi velikani hrvatskog naroda u Istri. Popu njih učvrstite nas u vjeri kazao je na početku misnog slavlja mons. Sente.
U prigodnoj homiliji biskup Štironja je između ostalog kazao da se okupljeni u vjeri i zajedništvu utječemo svetom Josipu i molimo njegov zagovor da nas i sve naše osobito djecu i mladež, starije, nemoćne, bolesne, naše branitelje, obitelji i zajednicu, cijelu Hrvatsku domovinu prati njegov moćni zagovor. Htio bih na početku posvjedočiti da sam kao svećenik često poticao mlade obitelji, bračne drugove u raznim životnim poteškoćama da se uteknu svetom Josipu i svjedočim vam da sam puno puta doživio odgovor gdje su ljudi nazvali ili došli osobno i rekli: župniče uistinu dobro ste nas uputili, molili smo se, utekli smo se svetom Josipu i dobili smo uslišanje.
Živimo u vremenu uvoženja radne snage. Svi smo tome svjedoci. I to svakoga dana slušamo. Potrebne su nam ruke stranaca kako bismo zadovoljili tržište rada. No upitajmo se koliko je ruku već pod majčinim srcem proglašeno usahlim i neželjenim, koliko začetih ruku svakoga dana završi u kantama kao medicinski otpad?
Večeras pozivam na molitvu za sve one žene i majke, muškarce koji su pred teškom životnom odlukom koja može označiti i opteretiti sve njihove dane do kraja života. Molimo večeras za njih zagovor svetoga Josipa, molimo da se rodi svako začeto dijete. Ne zato što nam treba radne snage nego zato što je to znak zahvalnosti za život koji nam je darovan. Ljudi kojima je darovan život odlučuju hoće li se netko roditi ili neće. To je apsurd. Ako smo mi dobili prigodu da se rodimo i dođemo na svijet, da iskoristimo svoje talente, onda trebamo omogućiti da se svako začeto dijete rodi. Molimo da srce žena i majki, muškaraca i očeva ne usahne. Neka ih svjetlo ne napusti i odvede u tamu grijeha iz kojeg se jako teško izlazi.
Isus večeras i sve dane devetnice poziva mene i tebe, svakoga od nas, ispruži ruku i otvori se Bogu, otvori svoje srce onomu koji najbolje znade što mu je potrebno, onome koji zna koja je bolest mojega i tvojega srca, moje i tvoje duše, moga i tvoga života, moje i tvoje obitelji, moga i tvoga naroda. Otvorimo Bogu srce. Predajmo mu ruke sklapajući ih na molitvu. Utecimo se svetom Josipu. Čovjek koji ne priznaje svoju usahlost i grijeh gubi radost. Te je grijehe potrebno priznati, za njih se pokajati, ispovjediti ih i okajati. Osoba koja ne priznaje svoje grijehe pada u još dublje i teže grijehe koji ga guše i suše, ne samo ruku nego i dušu i srce i cijeli život. Slično se događa i s društvom jer čovjek je dio društva, čovjek čini društvo. Društvo koje ne priznaje, ne prepoznaje svoju usahlost i manjkavost, društvo je koje srlja u još dublje i veće poteškoće i osuđeno je na propast. Gdje je izlaz? Sjetimo se izgubljenog sina. Sve je započelo najobičnijom željom za osamostaljenjem i slobodom. Mladić je mislio da će bolje i ljepše živjeti izvan obitelji, bez oca i bez brata. Tek kada je sve prokockao i dodirnuo dno pakla sjetio se da ima oca i brata. Bila je to milost. Bio je to Božji dar i potvrda da Bog nikada ne napušta čovjeka. Sjetio se da svinje nisu njegovo pravo društvo. Priznao je svoju usahlost, odlučio se na kajanje i vratio se svome ocu. Sjetio se da ima netko komu se mogu vratiti. Riječi – Oče sagriješih pred tobom – vratile su ga u život i obnovile dostojanstvo sina. Koliko je sinova i kćeri u sličnoj situaciji braćo i sestre. Koliko je naših obitelji u kojima je usahla ljubav i zajedništvo između supružnika odnosno roditelja i djece. Evo nam nakane zašto večeras još moliti. Molimo zagovor svetog Josipa neka zaštiti sve majke i očeve, sve sinove i kćeri, neka zaštiti sve naše obitelji kako bi u njima uvijek boravio Isus. Isus kojega će pratiti sveti Josip, Isus kojega prati uvijek Majka nebeska, Blažena Djevica Marija. Ma neka ta trojka prati sve naše obitelji.
Isus nam po svojoj Crkvi nudi ozdravljenje duše i tijela. Po svojim sakramentima. U sakramentu svete ispovjedi istinsko je ozdravljenje i oslobođenje od spona zla koje umanjuju i priječe sreću našeg obiteljskog i međusobnog zajedništva. To je blagoslov i snaga našega naroda hrvatskog koji još ima smisla za svetu ispovijed, koji još ima smisla za svetu euharistiju, koji vjeruje da mu Presveto Tijelo Kristovo može nahraniti dušu, da se svetom ispovjedi oslobađa, da sveta ispovijed nije znak srama nego povratak na dostojanstvo djeteta Božjega, kazao je između ostalog biskup Štironja.
Pri kraju misnog slavlja mons. Sente je obznanio, dopuštenjem zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleša da je Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata pozitivno odgovorio na molbu Zagrebačkog nadbiskupa i dodijelio Nacionalnom svetištu svetog Josipa status Bazilica minor, odnosno Manje bazilike. Svečanost proglašenja biti će u subotu uoči Josipova 14. ožujka ove godine. Nakon ove objave prolomio se gromoglasni pljesak kao znak radosti zbog dobivenog Naslova. Predstoji nam priprema za to veliko slavlje i priznanje Svetog Oca svim dragim vjernicima koji rado hodočašće u Nacionalno svetište svetog Josipa. Stog vas još jarče pozivam na molitvenu podršku, a kao vanjski znak pripreme i slavlja biti će izrada Svetih vrata koje je osmislio akademski slikar Petar Dolić. Predstoji nam još odliti ih u bronci. Nadam se da ćemo to uspjeti. Ujedno ćemo napisati prigodnu pergamenu s potrebnim podatcima kao i imenima donatora, a koju ćemo zapečatiti u sama vrata. Kazao je tom prigodom mons. Sente, pozvavši sve na molitvu i svaku pomoć u pripremi slavlja proglašenja bazilice minor.
Manja bazilika ili papinska bazilika (lat. basilica minor) počasni je naslov za katoličke crkvene građevine. Njime se želi istaknuti osobita povezanost crkve s papom, kao i njezin značaj za mjesnu Crkvu. Radi isticanja te činjenice na pročeljima crkavâ koje nose taj naslov stavlja se Papin grb.
Pri kraju misnog slavlja prof. Daniel Patafta, član Povjerenstva za ekumenizam i međureligijski dijalog Zagrebačke nadbiskupije predmolio je prigodnu molitvu za jedinstvo kršćana u sklopu Molitveni osmine za jedinstvo kršćana.
Kao znak zahvale obitelj Roberta i Ivane Huljana sa svoje troje djeci predali su biskupu Štironji portreta blaženog Miroslava Bulešića, rad akademskog slikara Ivana Ivice Marekovića.
Biskup Ivan Štironja ponajprije je čestito na lijepom priznanju i uzdignuću Nacionalnog svetišta Basilicom minor te zahvalio na darovanom daru, te sve pozvao na hodočašće u Istru stopama Miroslava Bulešića, Jurja Dobrile, i drugih velikana naše vjere i hrvatskog naroda a rodom iz Istre.
