Petog dana Pučkih misija Karlovačkog dekanata u petak 5. prosinca 2025. godine s temom “Vjernička ljubav za hrvatske branitelje i sve potrebne” svećenici misionari posjetili su štićenike Doma za starije i nemoćne osobe Sv. Antun, Centra za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Karlovac, štićenike Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor, Udruge Betlehem Karlovac, štićenike Udruge Milosrđe, Centra za beskućnike, Udruge za osobe s intelektualnim teškoćama Karlovačke županije Rajska ptica, štićenike Centra za pružanje usluga u zajednici Banija, Marijine Legije, Doma svetog Josipa, Doma Kristina, te štićenike brojnih privatnih domova razmještenih po župama Karlovačkog dekanata u kojima su smještene starije osobe. Bili su to radosni i plodonosni susreti kako za štićenike tako i za svećenike misionare.
U popodnevnim satima predstavnici braniteljskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata predmolili su Križni put u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Novom Centru. Tekst Križnog puta promišlja i povezuje križni put Isusa Krista kao i hrvatskih branitelja. Slijedilo je misno slavlje koje je predvodio mons. Zlatko Koren, rektor zagrebačke katedrale u koncelebraciji s svećenicima Karlovačkog dekanata predvođeni mons. Antunom Senteom dekanom i vlč. Kristijanom Gatarićem župnikom Presvetog Srca Isusova u istoimenoj crkvi.
U prigodnoj homiliji mons. Zlatko govoreći svim okupljenim vjernicima posebno se obraćao hrvatskih braniteljima te je između ostalog citirao nadbiskupa Kutlešu koji je kazao kako je Jubilej sveto vrijeme koje nas poziva na samo da citiramo što je Stepinac rekao nego i da više govorimo kao što je on govorio, te nastavio: Tu dolazimo do onoga što je bitno. Crkva nas uči da se svecima valja moliti, ali nas Crkva uči da svece valja nasljedovati. Što se tiče molitve u kojoj prosimo zagovor blaženog Alojzija Stepinca tu kao narod zaslužujemo peticu. Potrebno je još početi misliti govorit i djelovati kako je blaženi Stepinac mislio, djelovao i govorio. Lijepo je biti ponosan na ono što je veliko i vrijedno, ali je jednako tako izazovno to ne ostaviti samo u ponosu nego pretočiti u stvarnost života.
Važno je ne zaboraviti da su stoljeća sanjala slobodnu zemlju za čiju je slobodu proliveno mnogo krvi. Mi to više ne sanjam, već tu stvarnost živimo. Stoga danas moramo biti svjesni da Hrvatske ne bi bilo bez Stepinca i njegovog osjećaja za bilo Hrvatskog naroda. Hrvatske ne bi bilo bez naših obitelji, majki i očeva otvorenih životu, bez žrtve tolikih od Krbavskog polja preko Bleiburga, Križnoga puta, Stare Gradiške, Gologa otoka. Hrvatske ne bi bilo bez Gaja, Meštrovića, Kljakovića, Lackovića, Šenoe i tolikih drugih. Hrvatske ne bi bilo bez proljeća njene nade, bez praskozorja naše slobode koja nastaje sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Hrvatske ne bi bilo bez događaja buđenja našega ponosa kroz kanonizaciju naših sinova Nikole Tavelića, Leopolda Mandića i Marka Križevčanina. Hrvatske ne bi bilo bez naših svetišta Bistrice, Aljmaša, Trsata Sinja, bez Karlovca i svetog Josipa, bez Ludbrega i Krašića. Hrvatske ne bi bilo bez proslave Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata od Solina preko Nina do Bistrice. Hrvatske ne bi bilo bez velikog svetog Ivana Pavla II. koji nas je već prvih dana svojega služenja Crkvi osnažio toplim zagrljajem: Dragi Hrvati Papa vas voli, grli i blagoslivlja! Hrvatske ne bi bilo bez naših iseljenika i hrvatskih katoličkih misija, bez našeg Caritasa i dobrih ljudi. Hrvatske ne bi bilo bez prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana bez hrvatskih branitelja i domoljuba. Hrvatske ne bi bilo bez sluge Božjega Franje Kuharića i naših pastira, bez redovnika i redovnica. Hrvatske ne bi bilo bez krunice oko vrata naših branitelja i krunice u rukama tolikih molitelja. Danas Hrvatske ne bi bilo bez zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske. Draga braćo i sestre, valja nam biti svjestan da je ova naša zemlja u stoljećima kada nismo imali svoju državu živjela u našim pjesmama, u srcu hrvatskog čovjeka koji je tu svoju misao pretočio u stih. Koliki su na našim prostorima bili u zatvorima upravo zato što su sanjali zemlju pjevajući njenoj slobodi! Svima nama je ponekad teško, našim je hrvatskim braniteljima mnogi put teško, te se pitaju zbog čega smo se žrtvovali, ali sam isto tako siguran da su se žrtvovali za dobro djece i mladih, majki i očeva, djedova i baka, da su se žrtvovali za dobro ovo zemlje. Iako vi dragi branitelji mislite da to nitko ne primjećuje, onda znajte da ste u krivu. Ako ste slučajno slušali i gledali ove današnje mlade koji su se rodili u ovom tisućljeću koji ne znaju neka druga vremena kako upravo oni pjevaju ovoj zemlji, onda znajte da se svaka vaša žrtva sigurno isplatila.
Valja nam biti svjestan da će Hrvatske biti onda kada ćemo biti kadri i nadalje moliti. Da će Hrvatske biti uvijek onda kada ćemo biti zajedno i nećemo se dijeliti i kada ćemo zajedno prionuti mi u domovini i naša braća u svijetu, zaključio je mons. Koren.
Pučke misije Karlovačkog dekanata nastavljaju se u subotu hodočašćem obitelji od franjevačkog samostana u Zvijezdi do pavlinskog samostana na Kamenskom, Majci Božjoj. Na Kamenskom oci pavlini pripremaju prigodni program te u ime svetog Nikole dijele djeci prigodne darove koje su pripremili karlovački župnici.
