Preč. Josip Kuhtić, karlovačko gorički arhiđakon predvodio je misno slavlje u srijedu 5. studenog 2025. godine u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Koncelebrirao je vlč. Antun Kolić, župnik Banije i mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetište. Misno slavlje pjesmo su animirali Zagrebački katedralni mješoviti zbor pod ravnanjem mo. Matije Škovrca uz orguljsku pratnju mo. Nevena Kraljića.
Nakon misnog slavlja otvorena je izložba Hrvatska naivna umjetnost “iz fundusa Margarete Meissner-Bašić i Luke Bašića Muzeja Podravine u Virju” u Galeriji Martin Broković Nacionalnog svetišta svetog Josipa. O izložbi su govorili Nikola Cik, direktor Turističke zajednice Središnja Podravina, načelnica opčine Virje Kristina Filipović, povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić, autor postava i domaćin mons. Antun Sente. Izložbu je otvorio preč. Josip Kuhtić koju su glazbeno obogatili članovi Zagrebačkog katedralnog mješovitog zbora.
U prigodnoj homiliji preč. Kuhtić je između ostalog kazao kako postoji jedna rečenica koja pogađa bit Josipova poziva, a ta rečenica glasi: „Josip, muž njezin pravedan ne htjede je izvrgnuti sramoti nego naumi da ju potajice napusti.“ Josip je bio pravednik. Nije pravednik onaj koji nije nikada pogriješio, koji ima odgovore na sva pitanja, koji može u svakom trenutku dati savjet i savršeno analizirati stanje i davati odgovore na sva pitanja. Pravednik je onaj koji vidi mnoge stvari drukčije, koji posuđuje oči od onih koji su znali gledati očima koje ne pripadaju slijepoj pravednosti Staroga zakona već kreativnosti i providnosti Božjoj. To su oči onih koji u nadi protiv svake nade vjeruju poput Abrahama u Starom zavjetu i zato im se to uračuna u pravednost.
Svetog Josipa nećemo moći svrstati među velikane i velike graditelje misli i kulture, među mistike koji za sobom ostavljaju silnu pisanu baštinu, ali pronaći ćemo ga na ključnom mjestu u jednoj potpuno običnoj svakodnevici, u našim obiteljima, u radničkoj ne baš imućnoj obitelji, naći ćemo ga u našem jednostavnom svagdanjem životu. Ako želimo izdvojiti njegovu mušku karakternu crtu onda je to svakako činjenica da je bio čovjek tišine i čovjek slušanja onoga što mu Bog želi reći. Biti tih i znati slušati ni danas među muškarcima nije ni malo popularno i nije lako, a donekle i u našim međuljudskim odnosima. Zato danas u ovom hrvatskom Nacionalnom svetištu svetog Josipa molimo njegov moćni zagovor i pokušajmo stvoriti odluku da ćemo se vježbati u molitvenoj meditativnoj tišini i da ćemo se svakog dana iznova truditi slušati Riječ Božju koja nam je upućena kazao je Kuhtić.
Nakon misnog slavlja u Galeriji Nacionalnog svetišta svetog Josipa “Martin Borković” otvorena je izložba Hrvatska naivna umjetnost “iz fundusa Margarete Meissner-Bašić i Luke Bašića Muzeja Podravine u Virju”
Tom prigodom voditelj Muzeja Podravine Nikola Cik objasnio je okupljenima kako su bračni par Margareta Meissner Bašić i Luka Bašić, zaljubljeni u naivnu umjetnost tokom godina svoga života prikupljali umjetnine stvarajući prijateljstva s eminentnim podravskim umjetnicima. Pred koju godinu odlučili su svoju zbirku darovati Podravini gdje je najveći dio djela i nastao. Tu je ideju prihvatila općina Virje ustupivši jednu svoju zgradu upravo za Muzej Podravine u kojoj je ova zbirka sastavni i najvažniji dio. Načelnica općine Virje Kristina Filipović, zahvalila je organizatorima ove izložbe kazavši kako je ovo prvo gostovanje fundusa Bašić Meissner izvan svoje matične kuće. Ovo je i promocija Virja, ovo je dio našeg kraja, a sve vas pozivam da ga još bolje upoznate kod nas u samom Virju i Podravini.
Povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić je pak kazao kako je iz Virja došla izložba izuzetne kvalitete, s velikim imenima (i često njihovim ponajboljim djelima) i ostvarenjima originalnog umjetničkog izraza, autentičnih poetika u prikazu idiličnog (idealiziranog) i teškog seoskog života, s mnoštvom slikovitih detalja i brojnim figurama, u scenama s jakom notom literarnog, s dramatskim i lirskim konotacijama. U manjoj mjeri vidljivog u kompozicijama jednostavnijeg scenarija, vezanim uz tek nekoliko likova. Krajolik je (rjeđe su interijeri) mjesto raznovrsnih događanja, no i kao samostalni motiv, stvaran i izmaštan, također inspirira naivne umjetnike. Slobodno shvaćen pojam realističnog osnova figuracija je naivnog izraza, s primjerima i anatomske preciznosti, no uglavnom se odmiče od njega u nekoj mjeri stilizacije, redukcije opisnosti likova, sadržajno opravdane deformacije, ili rjeđe uprisutnjenog ekspresionističkog naboja. Prepoznatljive likovne osobnosti umjetnika nadilaze spomenute kategorije opisnosti, no stilistikom djelomično proizlaze iz njih. Među velikanima hrvatske naive postoje neke srodnosti, ali i velike razlike, jednu grupu čine, primjerice Rabuzin, Feješ, donekle Lacković, Matija Skurjeni. Prvi sa svojim pomalo edenskim pejzažima, simetrično postavljenim, građenih suptilnom paletom, s potezom svedenim na točku. Drugi, koloristički otvoreniji, u prikazu spomeničke arhitekture, oblikovane brojnim pravilnim fasetama zvučne boje. A treći minucioznošću gradnje, reda, slika eliptična sela i hodočasnika na putu. Skurjeni originalnom slikarsko/crtačkom strukturom površine otkriva nadrealne svjetove ispunjene osobnim pričama.
A većina, s genetikom hlebinskog kruga, slikajući na staklu, Večenaj, Kovačić, J. Generalić, svaki svojom poetikom, rukopisom, spaja realistično s fantazmagoričnim tako što su sela smještena u prostoru s nisko spuštenim horizontom, i natkrivena visinom nebeskog bezmjerja, ali i kadrovima pune ruralne ispunjenosti. S atmosferom nesputanog veselja, ali i tjeskobe, mističnosti s motivskim citatima sakralnog. I ljepote u muci življenja. Sela promatranog na prvi pogled s nostalgijom. Ipak, nisu to slike pukog sjećanja, jer umjetnici su istinski u njima tako što oživotvoruju one unutrašnje sadržajne naboje. Činjenično je itekako važno, čineći slikarsku atraktivnost, okvir, no bitan je smisao pojmovnosti i poštivanja tradicionalnih vrijednosti istovjetnog života generacija, zaključio je Špoljarić
Galerija Margarete Meissner-Bašić i Luke Bašića sastavni je dio Muzeja Podravine u Virju na Trgu Stjepana Radića 1. Radi se o zbirci umjetnina koje su Margareta Meissner-Bašić i Luka Bašić prikupljali više godina i darovali Muzeju Podravine.
Slikari čija su djela izložena u Galeriji Margerete Meissner-Bašić i Luke Bašića u Virju:
Ivan Generalić (1914. – 1992.), Franjo Mraz (1910. – 1981.), Mirko Virius (1889. – 1943.), Dragan Gaži (1930. – 1983.), Mijo Kovačić (1935.), Ivan Lacković Croata (1931. – 2004.), Franjo Filipović (1930. – 2009.), Ivan Večenaj (1920. – 2013.), Josip Generalić (1936. – 2004.), Milan Generalić (1950. – 2015.), Slavko Stolnik (1929. – 1991.), Eugen Buktenica (1914. – 1997.), Stjepan Večenaj (1928. – 2000.), Stjepan Stankir (1937. – 2003.), Kata Dolenec (1910. – 1999.), Branko Lovak (1944. – 1983.), Ivan Rabuzin (1921. – 2008.), Franjo Klopotan (1938. – 2019.), Matija Skurjeni (1898. – 1990.), Emerik Feješ (1904. – 1969.), Ilija Bašičević Bosilj (1895. – 1972.) i Sava Sekulić (1902. – 1989.).
