Vlč. Darko Banfić, župnik sv. Barbare Rude predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u srijedu 1. listopada 2025. godine. Koncelebrirao je i propovijedao vlč. Josip Čulig, župnik sv. Ivana Krstitelja Lug Samobrski te mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta. Među samoborskim hodočasnicima bili su i župljani Duha Svetoga iz Noršić Sela, Sv. Ivana iz Luga Samoborskog, Sv. Leonarda iz Kotara i sv. Barbare iz Ruda. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora Sv. Josip pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, a molitvu vjerniku i prinos darova prinijeli su Samoborci obučeni u samoborske narodne nošnje predvođeni vjeroučiteljem Radovanom Librićem.
U prigodnoj homiliji vlč. Čulig je između ostalog kazao kako nas kojekakva nabrajanja često drže daleko od odlučnosti i spremnog stava. Skrivamo se iza svojih isprika. Za sve imamo razumno objašnjenje. Pravimo se da smo ozbiljni i da pažljivo promišljamo o svim stvarima. Vrijeme nam prolazi, a mi mutimo vodu. S druge strane Isus svojom riječju pokazuje savršenu jasnoću i bistrinu. Bez okolišanja pred nas stavlja izravan poziv. Ideš li ili ne ideš? Želiš li ili ne želiš biti samnom? Pustim s mirom svoje mrtve i nemojmo dozvoliti da nam se dogodi osvrtanje natrag nakon što smo jednom primili plug. Ne znamo kakav je bio odgovor osoba koje su se obratile Isusu, no sveto Pismo nam daje savršeni primjer Blažene Djevice Marije i svetog Josipa. Razmišljajmo danas u ovom svetištu više o svetom Josipu. Sveti je Josip osluškivao Duha Svetoga, stoga smo i mi pozvani put njega osluškivati Duha Svetoga. Nadalje, sveti je Josip težio jedinstvu molitve i rada, stoga smo i mi pozvani usklađivati svoj nutarnji život s poslovnim izazovima. Josip je na osobit način gajio ljubav prema Mariji, na koju je pozvan svaki Kristov učenik. Sveti je Josip častio Isusa, na što svojim primjerom potiče svakoga od nas kazao je između ostalog vlč. Josip Čulig.
Pri kraju misnog slavlja vjeroučitelj Radovan Librić ukratko je opisao povijest tristo godina samoborskog hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj što je detaljno prezentirao u nedavno predstavljenoj monografiji ‘Nas je otpravila, Tebe je pozdravila, sveta Anastazija, Majko Božja Bistrička”, koja na 198 stranica u monografijskom formatu opisuje hodočašće Samoboraca u Mariju Bistricu, a tu je i više od 300 fotografija s opširnim potpisima.
Moje prvo hodočašće na Mariju Bistricu bilo je dok sam bio mladić od šesnaest godina. Nakon toga sam hodočašća rekao nikada više, jer me sve boljelo, išao sam u pogrešnim cipelama. Ali onda me ponijela zajednica mladih koju je tada predvodio kapelan Nikola Havliček i rekli su pa nećeš ti jedini ne ići. Krenuo sam s njima i evo do dana današnjega ni jedne godine nisam izostao.
Ovu je godinu grad Samobor proslavio tristoti odlazak svetištu Majke Božje Bistričke. Prvi pisani spomen je iz 1725. godine kada je samoborska obitelj Novak hodočastila u Mariju Bistricu gdje je zagovorila svoga sina Majci Božjoj i prije nego su se oni vratili u Samobor, njihov sin Jura je ozdravio, pridigo se. U ono vrijeme, kada nije bilo prijevoznih sredstava, na Bistricu se išlo pješice. To je oko pedeset i dva kilometara. Vrlo je naporno, ali se vraćalo se doma punoga srca jer je u svetištu bilo proštenje, dakle oproštenje od grijeha, euharistija, a onda i ono ljudsko susretanje i zabava nakon čega su se ljudi radosni vračali doma. Samoborski župnik je hodočasnike otpratio na hodočašće 2. kolovoza, te ih dočekao 5. kolovoza. Dolazak samoborskih hodočasnika iz Bistričkog svetišta i uzlazak u župnu crkvu svete Anastazije u Samoboru razvilo je veličanstvenu procesija kroz grad koja po zapisanim spomenima traje gotovo tristo godina. Na žalost zaustavili su je komunist. Godine 1947. komunistička je vlast brutalno razbila samoborsku hodočasničku procesiju, koja se nakon toga u slijedećim godinama razvijati jedino u cintoru crkve. Dolaskom demokracije 1990. hodočasnička procesija vratila se na ulice grada Samobora. Ove godine na tristotu obljetnicu prvog pisanog hodočašća samoboraca Majci Božjoj Bistričkoj tu hodočasničku procesiju vodio je po prvi puta biskup, monsinjor Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački. Ljepota i ljubav same procesije vidljiva je najviše u svečanim narodnim nošnjama koje su najljepši ures našega grada i pred kojima dolazimo Majci Božjoj Bistričkoj te ju oblačimo u toj završnoj procesiji. Ovu godinu smo odlučili procesiju prijaviti kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske jer je višestoljetna i krasi je ljepota narodnih nošnji. Ove je godine Mariji u Bistricu hodočastilo oko dvije tisuće Samoborac, a u spomenutoj procesije sudjelovalo više od sto pedeset nošnji, što čini prekrasnu procesiju u kojoj sudjeluju svi naraštaji, od one najmlađe djece do onih najstarijih vjernika našega grada, a svi obučeni u narodne nošnje.
Na upit rektora Nacionalnog svetišta svetog Josipa možemo li se nadati da bi Samoborci na slična način mogli hodočastiti i u Josipovo svetište u Karlovac vjeroučitelj, trenutno uz samoborske župnike, i glavni organizator hodočašća Samoboraca na Mariju Bistricu je kazao kako su prije dvije godine u Karlovac svetom Josipu hodočastile smo dvije župe grada Samobora, sada smo već četiri. Vjerujem da će svećenici naći vremena organizirati nas vjernike kako bi smo redovito dolazili ovdje u Nacionalno svetište svetoga Josipa. Zajedništvo možemo pronaći i među dvojicom naših vrlih svećenika. Kao što je ovdje u Karlovcu monsinjor Marijan Radanović ostavio veliki duhovni i materijalni trag, tako je župnik Ivan Horvat u trideset i tri godine u Samoboru ostavio duboki duhovni i materijalni traga što je bilo najvidljivije upravo 5. kolovoza 1990. godine kada je nakon svih onih ugnjetavanja od komunizma poveo oko deset tisuća ljudi u procesiji kroz grad Samobor.
U našoj župnoj crkvi u Samoboru, kao i samoborskog okolici imamo više poklonaca i kapela na čast svetog Josipa, te u mnogim našim domovima čuvamo sliku svetog Josipa uz naše stolove što svjedoči o štovanju svetog Josipa u našim krajevima od davnine.
Hodočašća i hodočasnička mjesta su nam važna jer tu oživljuje nada svijeta. I mi današnji hodočasnici, došli smo pomalo zabrinuti za svoj život, kako će to biti. Govori se o nekom velikom svjetskom ratu, a onda ovdje u euharistiji opet malo živnemo, dobijemo nadu. Stoga uvijek treba stavljati svijest ljudima koju baštinu u našoj domovini nosimo i što treba čuvati i njegovati.
Nadalje, raduje me kada se uz moje ime veže riječ hodočasnik. Hodočastio sam u Santiago de Compostela, u Mariju Bistricu trideset i devet puta iz Samobora i na mnoga druga mjesta. Volim biti hodočasnik.
Radovan se tada prisjetio kako je pred jedanaest godina s mons. Senteom organizirao prvi radni kamp za pomoć unesrećenima u poplavi u Gunji na kojem su sudjelovali mladi iz Vrapča i Samobora, a nakon Gunje par mjeseci kasnije taj se kamp preselio na Dubovac, kamo je mons. Sente premješten. Tih smo tjedan dana radili kateheze o Socijalnom nauku Crkve i nastojali ih u konkretnoj pomoči potrebnima i ostvariti kako u Gunji tako i u Karlovcu. Povezali smo mlade iz Samobora, Vrapča i Karlovca. Krenula su prijateljstva i ostvareni neki novi planovi. Evo i ovdje sada u crkvi vidim neka draga lica. Sjećam se kada smo prvi puta došli sa planinarskim križnim putem pred više od desetak godina u ovo svetište, sve je nekako izgledalo drugačije. Vi imate snagu jednoga voditelja svetišta što je za svetište jako važno i naravno da smo večeras mi Samoborci osjetili prekrasno prihvaćanje svakoga hodočasnika.
I kada smo čuli da su ovdje danas bili hodočasnici iz Singapura, jučer iz Koreje, nekako si onda misliš pa Bože je li to moguće da u naš Karlovac dolaze ljudi iz daleka. Na koncu moram reći da sam puno puta vraćajući se s mora nekada samo prošao Karlovcem, danas je to posve drugačije. Evo prije tjedan dana bio sam s jednom zajednicom i vraćajući se s planinarenja zaustavili smo ovdje i sudjelovali na misi. I tako nebrojeno puta. Više ne mogu zaobići Karlovca. Dolazim ovdje jer volim ovo Svetište zaključio je svoje svjedočanstvo vjeroučitelj Radovan Librić.
Drage hodočasnike članovi Josipove obiteljske zajednice počastili su prigodnom hodočasničkom okrepom.
Svi su se složili da će prova srijeda mjeseca listopada biti dan kada Samoborci hodočaste svetom Josipu u Karlovac.
