Na blagdan svetih Filipa i Jakova 3. svibnja 2023. godine slavljena je svečana misna u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu koju je predvodio preč. Nikola Jurković, župnik Svetog Jurja u Gornjoj Stubici i Stubički dekan. Koncelebrirao je mons. Antun Sente, ml., rektor Josipova svetišta. Višeglasno pjevanje animirali su župni zbor iz Gornje Stubice "Vokalisti svetog Jurja" uz orguljsku pratnju Lovre Kontenta vođeni Ivicom Kontentom koji je na kraju sa svojom ženom Tatjanom posvjedočio vjeru u Boga. Ljepoti liturgijskog slavlja doprinijeli su ministranti, ovogodišnji krizmanici u Gornjoj Stubici.
U prigodnoj homiliji između ostalog stubički dekan Nikola je kazao kako su sveti Filip i Jakov zaštitnici mnogih hrvatskih naselja, župa, crkava i kapela, a napose nam dragog grada Vukovara za kojega na poseban način danas molim u ovoj Svetoj misi. Sveti Filip i Jakov jesu dobar primjer kako tražiti Boga. Boga znamo u našim svakodnevnim stvarima stavljati po strani i zanemarivati. Često mrmljamo i bunimo se protiv Boga i životne nevolje najčešće ne shvaćamo kao dio moguće Božje kušnje. A Bog je pristran i u tim našim nevoljama, kušnjama i poteškoćama i uvijek želi biti blizu nas. Ono pitanje koje si danas želimo ovdje postaviti je zapravo prepoznajemo li mi takvoga Boga? Prepoznali su ga sveti Filip i Jakov, a napose ga je prepoznao i sveti Josip kojega danas na poseban način častimo. Čovjek koji je svojim marljivim radom s ne puno riječi, ali s puno djela pokazivao onaj Božji i pravi put svjedočeći ga u svome životu. Zato je i nama tražiti Boga u svakodnevnom životu. Brinuti se za ono što govorimo, da naši razgovori ne budu samo ogovaranje, da ne budu duhovno plitki, nimalo poticajni, hrabri ni odvažni. Imamo li mi volje neprekidno osluškivati i u djelo provoditi evanđeoski životni duh ili nas često zaokupi neki prizemni, zemaljski program raznih životnih teorija. Zato uz današnje svečare svetog Filipa i Jakova želimo moliti svetog Josipa da nam dadne te životne hrabrosti, odvažnosti, ali da nam napose da onaj primjer koji nam je potreban da bismo i mi poput njega bili blizu Isusa i svojim djelima ga znali posvjedočiti, ali i svojim djelima poput današnjih svečara svetog Filipa i Jakova i svetog Josipa nositi drugima kazao je preč. Jurković.
Pri kraju misnog slavlja svoju vjeru u svakodnevnom životu posvjedočio je Ivica Kontent, član zbora Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i voditelj župnog zbora "Vokalisti svetog Jurja" u Gornjoj Stubici. Unatoč radnog mjesta u Zagrebu ostao je živjeti u rodnom Zagorju u Gornjoj Stubici gdje je sa suprugom Tatjanom, profesoricom engleskog jezika osnovao obitelj te imaju tri sina.
Iako radim u Zagrebu, živim u Gornjoj Stubici. Ljepše mi je tu živjeti. Tu mi je obitelj, a i crkveni zbor koji već godinama vodim i sudjelovanje u liturgiji to mi je najveća radost. Tim više što nas uz orgulje sve češće prati naš sin Lovro. Vjernik sam, i unatoč različitim iskušenjima kao vjerniku mi je lakše hoditi kroz život. Ipak bilo mi je teško kada sam kao član zbora Hrvatskog narodnog kazališta morao i na Veliki petak davati neke predstave koje nisu bile povezane s Kristovom mukom. Iako smo većinska katolička zemlja, na žalost naše društvo baš ne pazi na te velike katoličke blagdane, drugim riječima, ne prati ih svojim sadržajima. Poznato je da sam bio u sjemeništu i u bogosloviji, odnosno da sam se spremao za svećenika. Kada sam izašao iz bogoslovije, jer sam smatrao da svećenički poziv nije za mene, odmah sam počeo organizirati i voditi zbor. Tada sam bio u jednoj kušnji trebam li kao bivši bogoslov biti aktivan u župi ili stajati po strani. Moja mudra mati tada mi je kazala da ću ja ovdje ostati. Učitelji i svećenici odlaze, ali ti ćeš ostati. Primi se zbora. Dobro me svjetovala majka. Bilo je to još 1991. godine i od tada vodim zbor u svoj župi u Gornjoj Stubici. Uz mene tu je i naš stalni orgulja Robert Kučak, isto tako bivši bogoslov. Stoga možemo zaključiti da naš boravak u sjemeništu i bogosloviji nije uludo potrošeno vrijeme. Puno smo toga dobili, a na ovaj način želimo zahvaliti Crkvi i svome vjerničkom narodu.
Iako živim u župi kojoj je zaštitnik sveti Juraj, zadnje se vrijeme molim sa svojom obitelji i svetom Josipu. Nedavno smo počeli moliti i krunicu svetog Josipa. Pjevamo mu i pjesme. Jednu ćemo izvesti na kraju misnog slavlja. Nadalje primjećujem da je posljednjih godina porasla pobožnost prema svetom Josipu. Tome uvelike doprinose i aktivnosti ovog Josipova svetišta koje preko medija bivaju snažno prezentirane. Drago mi je da i moja obitelj moli, i sam se nastojim ugledati u svetog Josipa. Tada je supruga Tatjana nadodala kako joj je muž: strpljiv, dobar, ponizan, šutljiv, poput svetog Josipa, na što je Ivica kazao kako trenutno proživljavaju malo manje dobar trenutak, ali su zajedno. A onda je supruga Tatjana ponovila da je njen suprug zaista strpljiv, ponizan, dobar, za poželjeti. A Bože dragi mane imamo svi. Ne može nam uvijek biti savršeno zaključila je, što su okupljeni vjernici pljeskom nagradili, a njih dvoje ruku uz ruku s osmjehom na licu vratili se na svoja mjesta u crkvi.
Nakon misnog slavlja članovi obiteljske zajednice Dubovačke župe pjevače i hodočasnike iz Gornje Stubice počastili su prigodnom okrepom pod trijemom Josipova svetišta.
FOTO: Petar Vuković
