Stotinjak svećenika i redovnika okupilo se u ponedjeljak 27. veljače u Pastoralnom centru Varaždinske biskupije na korizmenu duhovnu obnovu koju je predvodio mons. Antun Sente, župnik Župe Gospe Snježne i upravitelj Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu. Susret je započeo pozdravom biskupskog vikara za kler, preč. Anđelka Košćaka, koji je moderirao čitav susret te na početku predmolio molitvu Srednjeg časa u sklopu kojeg je varaždinski biskup Bože Radoš izrekao kratki nagovor na temu evanđelja današnjeg dana.
U evanđeoskom odlomku Matejeva evanđelja o posljednjem sudu Isus govori o zadnjem ispitu, kao pravi učitelj govori učenicima što ih čeka na završnom ispitu, koji je sadržaj ispita i kriterij ocjenjivanja: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“
Zanimljivo je, nastavio je biskup Radoš, kako i oni s desna i oni s lijeva bivaju iznenađeni presudom, jer nisu vidjeli Gospodina kojem su činili dobro ili kojem su propustili pomoći. Gospodin je skriven našim očima za ovozemaljskog života, ali kako sam kaže, prisutan je u gladnima, žednima, strancima, bolesnima, utamničenima, u njima ga svakodnevno možemo susresti. Važno je uočiti tko su to siromasi, zadnji i isključeni u našem društvu, potaknuo je biskup svećenike, jer malo je onih koji će kucati na naša vrata, a mnogo je više onih koje mi moramo potražiti, rekao je. Pozvao je svećenike da ove korizme vode računa posebno o onima koji su daleko, a za koje su odgovorni u svojim župama i svojim službama, kojima su poslani kao župnici, svećenici i redovnici.
Gospodin nam je dao skriptu, pitanja na završnom ispitu, bez obzira na stalež u kojem smo živjeli, na kraju svi imamo istu šansu položiti ispit na posljednjem sudu, zaključio je biskup Radoš.
Susret je potom nastavljen duhovnim nagovorom mons. Antuna Sentea, koji je svećenicima i redovnicima govorio na temu: „Primaknite se k meni!“ (Post 45, 4). Mons. Sente govorio je o starozavjetnom liku Josipa egipatskog i njegovoj povezanosti s novozavjetnim likom sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije.
Na početku je mons. Sente izrazio radost što lik sv. Josipa pomalo prodire u srca vjernika, što raste pobožnost sv. Josipu kojem se ljudi rado utječu u zagovor, a iz onog što mu govore na susretima u svetištu sv. Josipa, spoznaje da je sv. Josip moćni zagovornik čije molitve Isus uslišava. Podijelio je sa svećenicima Varaždinske biskupije i zanimljiva svjedočanstva vjernika koje sluša posljednjih godina.
U nastavku je mons. Sente posvjedočio kako, prije dolaska u Karlovac, nije osobito poznavao sv. Josipa, ali kroz pobožnosti, aktivnosti u svetištu, susrete s vjernicima koji ga štuju, otkriva lik sv. Josipa. Podsjetio je kako nije slučajno da je papa Franjo tešku pandemijsku 2021. godinu proglasio Godinom sv. Josipa. Upravo su u epidemiji na pozornicu svijeta izišli ljudi iz drugog plana, obični ljudi koji su pomogli da preživimo epidemiju, koji su svakodnevno ulijevali drugima nadu, poput medicinskih djelatnika. Po tome su nalik svetome Josipu koji, uvijek prisutan, ali povučen u skrovitost, izranja iz drugog plana i preuzima odgovornu ulogu Isusovog djevičanskog oca u povijesti spasenja te se svima nama stavlja kao uzor posluživanja. On je u svojim rukama imao najveće tajne spasenja i služio im je u svojoj pravednosti i poniznosti. U tome može biti uzor upravo našem svećeničkom životu, rekao je mons. Sente.
Isus je kao dijete-čovjek trebao učiti, rekao je mons. Sente te dodao kako vjeruje da mu je sv. Josip bio učitelj u svakodnevici, ali i u njegovom poznavanju povijesti spasenja, sv. Pisma, svojeg porijekla iz Davidova plemena, da je molitve koje je Isus izgovarao baštinio iz svoje obitelji od svog Djevičanskog oca koji mu je bio učitelji i primjer.
Josip osluškuje što mu Bog govori, Bog mu je govorio i u snu, nastavio je mons. Sente, ali ne bi ga Josip čuo da u svojoj poniznosti nije bio otvoren čuti Božji glas i djelovati kako ga Bog upućuje, iako nije uvijek razumio, iako je to bilo teško.
Nadalje je Sente govorio o Josipu Egipatskom. Ukratko je predstavio njegov lik u povijesti spasenja te se zadržao na tekstu iz knjige Postanka u kojem se Josip otkriva svojoj braći u Egiptu kada su došli kupiti žito.
„Onda će opet Josip svojoj braći: »Primaknite se k meni!« Kad su se primakli, nastavi: »Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. Ali se nemojte uznemiravati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu… Dvije su već godine što je glad došla na zemlju, a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve u zemlji. Zato me Bog poslao pred vama da vam se sačuva ostatak na zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem. Tako niste vi mene poslali ovamo, nego Bog.«“ (Post 45, 4-8)
Josip Egipatski shvaća da se Bog služi njegovim životom, govori istinu braći, ne umanjuje težinu njihovog zla i krivnje, ne umanjuje težinu svojeg životnog puta, ali oprašta braći spoznajući Božji naum, vidi da Bog može krivnju njegove braće pretvoriti u put spasenja njihove obitelji, protumačio je mons. Sente. Rekao je nadalje i kako vjeruje da je hrvanje sv. Josipa s Bogom oko Marijana majčinstva slično ovom, Josip je svjestan da ga Božji plan nadilazi i on u svojoj pravednosti, bogobojaznosti i poniznosti, pristaje uz taj plan. Ne samo da pristaje, već će čitav svoj život staviti u službu tog plana.
Završno je mons. Sente pozvao svećenike i redovnike da oni, kao poslužitelji najvećih otajstava, promišljaju, preispituju i otkrivaju Božji plan za njih, njihovo poslanje za Crkvu, koji često nadilazi njihove osobne želje i ideje, baš po uzoru na svetog Josipa.
Nakon nagovora, duhovna obnova je nastavljena pobožnošću Križnoga puta i prilikom za sakramenat svete ispovijedi u varaždinskoj katedrali.
Anita Treščec
Preuzeto sa stranice Varaždinske Biskupije
