Misu za Papu Franju slavio je karlovački dekan i rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa mons. Antun Sente ml., u srijedu 23. travanja 2025. godine u koncelebraciji s vlč. Antunom Kolićem, župnikom Sveta Tri Kralja na Baniji i umirovljenim svećenikom vlč. Zlatkom Golubićem u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Uz brojne Josipove hodočasnike na misnom su slavlju sudjelovali članovi mnogih katoličkih zajednica koje djeluju u gradu Karlovcu, dok su pjevanje animirali članovi zbora Svetišta “Sveti Josip” vođeni s. Blandinom Rakarić.
Molimo danas za preminulog našeg papu Franju kojega je Bog pozvao u svoj Očev dom. Na poticaj naših biskupa, na Josipovu srijedu kada Nacionalno svetište ispunjaju brojni Josipovi štovatelji želimo moliti za preminulog papu Franju koji je i sam bio veliki promicatelj štovanja svetog Josipa kazao je u svom uvodu mons. Sente.
Osvrćući se na navješteno Lukino Evanđelje o dvojici koja putuju u Emaus mons. Sente je između ostalog kazao kako ta dvojica snuždeni prepričavaju nedavne događaje. I dok tako pričaju prilazi im uskrsli Krist, dakle dok pričaju o Isusu, Isus im prilazi. Važan je to poruka nama danas. O čemu mi pričamo? Što je predmet naših razgovora, naših pogleda? Na što trošimo vrijeme? Živimo u vremenu kada smo okruženi različitim slikama, ekranima, monitorima, displejima i bez obzira u kojoj smo životnoj dobi poruke s tih ekrana jako zaokupljaju naše vrijeme i našu pozornost. Prečesto je to uludo potrošeno vrijeme, više puta i na opasne sadržaje. Znamo li mi pričati o Bogu? Dok ova dvojica razgovaraju o Bogu, Bog prilazi k njima. Može li Bog prići k nama kroz različite interese kojima ispunjavamo svoje vrijeme? Važno je uočiti kako se Bog interesira i raspituje se o onome što opterećuje čovjeka, o čemu traži odgovore. S jedne strane osjećamo Božju prisutnost, upućujemo mu molitve, ali imamo osjećaj kao da ga ne zanima što se s nama događa ili kao da pušta da budemo u toj svojoj nedoumici, teškoćama, različitim životnim bremenima. No, u stvarnosti nije tako. Bog zapravo želi da mu mi ispripovjedimo: svu svoju muku, sve svoje terete, svu svoju brigu, ma i svu svoju radost. Bog se zanima što se s nama događa. Svaki od nas mu je važan. Zbog nas je konačno prihvatio i iznio križ do vrha Kalvarije gdje je od svih tih muka, udaraca, razapinjanja, teškoće disanja, konačno i umro. Nadalje Bog se uvijek iznova čudi našoj bezumnosti sporosti srca. Bezumni, bez uma, bez pameti. Neka nas to ne vrijeđa. Koliko puta smo, usudim se reći, zaglupljeni mnogim sadržajima kojima dajemo previše prostor našeg vremena, naše pozornosti, koji nas ne čine pametnijima nego baš suprotno ograničavaju naše prosuđivanje. Ali i srca spora. Bog uistinu želi zahvatiti čitavoga čovjeka. Bog, očito želi da bezumni i srca spora promatraju sve te događaje koje im on tumači kako se sve to trebalo dogoditi. Tako smo i mi pozvani istraživati sve ovo što se događa oko i sa Isusom odnosno s Bogom u ljudskoj povijesti.
Usudim se ustvrditi da je sveti Otac, papa Franjo, od kojega se kao Josipova zajednica danas opraštamo upravo u tome silno trudio. Kao da je htio biti, kako su neki to već ustvrdili, svjetski župnik, univerzalni župnik i pomoći svakom čovjeku koji traži Boga poput ove dvojice koji u nekom strahu putuju životom. Naš je papa Franjo svojim djelovanjem nastojao tu Kristovu radosnu vijest za kojom svaki čovjek čezne jer svaki čovjek želi biti zadovoljan, sretan, radostan, približiti i pomoći da ju razumije. Poglavito se zanimao za one rubne koji su bili odbačeni, koje nisu razumjeli. Papa je svim svojim djelovanjem pokazivao veliku brigu za odbačene, rubne, ovom svijetu ne važne. Kako ne voljeti papu Franju, osobito mi ovdje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa kad je toliko naglašavao važnost svetog Josipa. Za Papu je izabran 13. ožujka, a 19. ožujka na svetkovinu svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije svečano je inauguriran na Trgu svetog Petra. Poznata je činjenica iz njegova života da se često molio svetom Josipu, osobito Josipu koji spava. Kad je naišao na probleme kojima nije znao rješenje zapisao ih je na papirić, te taj papirić sa zapisanom problemom stavio pod kip svetog Josipa moleći da ga nadane pravi rješenjem. Nadalje proširio je litanije svetog Josipa dodajući još sedam novih zaziva Čuvar Otkupiteljev, Sluga Kristov Pomoćnik spasenja, Pomoćnik u poteškoćama, te Zaštitnik izbjeglica, stradalih i siromašnih. U vremenu covida upravo nam prezentira lik svetoga Josipa koji je u drugom, odnosno trećem planu u kojemu prepoznaje sve one iz drugog, trećeg i inog plana a prevažni su bili za održavanje života mnogih oboljelih kao i životu cijelog svijeta zahvaćenog pandemijom. Upravo u njima prepoznaje službu svetoga Josipa. Zatim Papino pismo Patris corde – očevim srcem gdje u nekoliko prikladnih naziva i vrlina prezentira ljepotu Josipovog srca koji prihvaća i trudnu Mariju i njezinog sina Isusa te ga odgaja. Zbog djelovanja i života pape Franje, potvrđene mnogim komentarima cijeloga svijeta s ponosom ističemo da smo pripadni Crkve koju je u ime Krista ovdje na zemlji upravo on proteklih dvanaest godina vodio.
Pozivao je nas ispovjednike da ne budemo strogi suci nego oni koji će u svakom pokorniku koji se došao ispovjediti vidjeti raskajanog grešnika potrebnog pastirske nježnosti i zaštite. Pomicao je granice, mnogi ga nisu razumjeli, ali kao da mu to i nije bilo važno. Zamišljam ga poput svetog Josipa koji se brine o potrebnima ili da je negdje blizu Isusa koji štiti onu grešnicu, istina zatečenu u grijehu, ali rastjeruje sve one koji bi se nad njom htjeli osvećivati, a nju podiže iz grijeha i poziva da više ne griješi. Tako je i on štitio sve one koji su se u ovom svijetu osjećali neprihvaćenima, ugroženima. Oni su mu bili posebno na srcu. Stoga danas dok mi ovdje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa prikazujemo misu za pokoj njegove duše moleći nebeskog Oca da njega koji je nama bio otac ovdje na zemlji primi u svoj očinski dom. Potpuno se davao što je možda najbolje bilo vidljivo i u onim zadnjim tjednima njegovog života. Zahvalimo dragom Bogu na takvom Papi za kojega je netko rekao da u ovom našem vremenu kada čitavome svijetu nedostaju istinske vođe upravo je u njemu svijet imao velikog vođu koji se nije umarao pozivati na mir, na prestanak rata, na ljubav i bratstvo među svim narodima, čitavim čovječanstvom. Naravno da smo tužni što ga više nema među nama, ali upravo kao hodočasnici nade u ovoj jubilejskoj godini koju je on otvorio molimo za pokoj njegove duše kao i za kardinale da prepoznaju onoga kojega je Bog izabra za Franjinog nasljednika, a Kristovog namjesnika na zemlji zaključio je mons. Sente.
Nakon misnog slavlja voditelji i predstavnici katoličkih laičkih zajednica grada Karlovca pod vodstvom karlovačkog dekana održali su susret na kojem su dogovarali organizaciju tijelovske procesije 16. lipnja; hodočašće Karlovačka na Mariju Bistricu 28. lipnja, molitveni hod Gradu za rođendan 12. srpnja, te Hod za život 20. rujna prvi put u Karlovcu.
