„Otvaramo izložbu jednog Karlovčanina, gospodina Ivice Mikšića. On je slikar koji pripada onima koji se slikarstvom bave iz vlastitih pobuda, u Francuza takvi su se slikari zvali nedjeljni slikari jer su slikali samo nedjeljom za svoj gušt. Oni nisu bili posebno školovani već su slikali iz svoje unutarnje potrebe. Tako je Ivica Mikšić slikar svojih doživljaja, krajolika, grada i mrtve prirode. Francuski slikar iz razdoblja realizma Gustav Courbet kada je stao na obalu mora sav ushićen je uzviknuo – o more budi sretno što će te Courbet slikati. Mogli bi parafrazirati ovaj usklik s našim slikarom Ivicom kada se našao na obali Kupe ili na obali neke druge od vaših četiri rijeka, da je kazao kao i Courbet – o budi sretna što će te Ivica slikati. Doista, posebnu vrijednost ove izložbe čine i krajolici uz rijeku, po mome izboru. Volim blage sumaglice, zelenilo bojnih šuma održava se u protoku mirne rijeke. Slikar osjeća vodu i tihi šapat prirode. Ovim slikama pripada prvenstvo na ovoj izložbi makar ne podcjenjujemo druge. Slikarevo oko promatra i grad, povijest Starog Dubovca i Nacionalno svetište svetog Josipa, ali u sjećanju će ostati ta mahovina, to je starost meka, ja sam onaj putnik iz svijeta daleka i što ispruženom rukom štap lutanja čeka. Navodim na kraju divne stihove Tina Ujevića koji nas spominju prolaznosti i uspoređuju nas sa prirodom u kojoj kao odraz u vodi možemo čitati sebe i zaustaviti se kako bi sebe susreli u prirodi ili u umjetnosti. Moram spomenuti i velike slikare karlovačkog kraja, bili su to Ferdo Pikerest, Slava Raškaj te Daniel Butala, koji je iza sebe ostavio veliki trag prekrasnih slika. Vidio sam ovdje i njegovu posljednju izložbu rascvjetalih križeva. Na mene je on utjecao svojim crtačkim pristupom slici jer to je inače moj pristup slikarstvu“, rekao je između ostalog na otvorenju izložbe prof. Botteri Dini.
Izložbu je nakon riječi mons. Antuna Sentea, prof. Botterija Dinija i autora Ivice Mikišića otvorio vlč. Josip Čulig. Svečanosti otvorenja izložbe doprinio je svojom pjesmom zbor mladih Samborsko-okićkog dekanata.
Ivica Mikšić rođen je u Karlovcu 9. rujna 1944. godine. Školovao se u srednjoj strukovnoj Školi učenika u privredi u Karlovcu te stekao zvanje soboslikara. Svoj radni vijek započeo je u nekadašnjoj tvornici obuće „Josip Kraš“ u kojoj je radio do zatvaranja. U ranom je djetinjstvu počeo slikati akvarel, a od 1970. godine slika ulje na platnu. Najviše voli slikati mrtvu prirodu te pejzaže. Slikanje mu predstavlja zadovoljstvo koju nastoji prenijeti na unučad i praunučad. Danas njegove slike krase domove obitelji, rodbine i prijatelja.
